U govoru domicilnih Tivćanâ postoji jedan poseban akcenat: metatonijski akut koji se ostvaruje kao cirkumfleks. To će reći da u govoru domicilnih Tivćanâ postoji jedan dug i otegnut naglasak gdje se pri izgovoru tog vokala intonacija najprije diže, a onda pada. Domicilni Tivćani taj akcenat najlakše će uočiti u primjerima kao što su infinitivno-prezentske alternacije kod glagola: abrumȁt-abrumãm (prezent sa akutskom intonacijom); parićȁt-parićãm; ćakulȁt-ćakulãm; čitȁt-čitãm itd. Naći će se taj akut, međutim, i u deklinaciji; prije svega u nominativu jednine određenih imenica koje u genitivu jednine imaju dugouzlazni naglasak: pjombĩn-pjombína; karĩć-karíća, bulĩn-bulína itd. Porijeklo ovog akuta u govoru domicilnih Tivćanâ može biti dvojako: možda je iz staroštokavštine, a možda je- zahvaljujući višestoljetnoj povezanosti Boke Kotorske sa Dalmacijom i, eo ipso, čakavskim narječjem- unesen iz čakavštine, u kojoj se, takođe, sačuvao do dana današnjeg.
Miomir Abović
