U Leksičkom Vremeplovu JU Gradska biblioteka Tivat (i) ove subote dajemo objašnjenje etimologije dvije riječi. Kako smo to uobičajili, jedna riječ je iz opšteg leksikona B/CG/H/S jezika, a druga je bokeljski lokalizam. Ove subote to su riječi mjȅsto i krijânca.
Eksplikacija etimologije leksema mjȅsto dugo vremena bio je tvrd orah za slavistiku. Plauzibilno rješenje za etimologiju istog ipak je, međutim, nađeno. Veliki ruski lingvist – poznati slavist, baltist, indolog i indoevropeist – Vladimir Nikolajevič Toporov smatra da leksem mjȅsto vodi porijeklo od rezultata disimilacije ishodnog mět-to < moit-to i da se smisaono može tumačiti kao ‘oboreno’, ‘stisnuto’, ‘stiješnjeno’. Druga jedna velika ruska lingvistica – poznata slavistica Žana Žanovna Varbot – nije bila u potpunosti zadovoljna ovom Toporovljevom hipotezom – preciznije, nije bila zadovoljna Toporovljevim objašnjenjem smisla leksema mjȅsto – i dala je dopunu iste. Varbot smatra da je semantika ruskog мéсто odlično sačuvala semantičku sastavnicu ‘zauzetost, ispunjenost određenog dijela prostora’, ali ispunjenost, kako je u svom tumačenju etimologije leksema mjȅsto i naglašavao V.N.Toporov, kulturne prirode: vezane sa čovjekom, njegovim potrebama i djelatnošću – realnom ili pretpostavljenom. Druga bitna semantička komponenta vezana za leksem mjȅsto je sema ‘granica, određenost veličine’. U skladu sa rečenim, Ž.Ž.Varbot smatra da je moguće postaviti hipotezu o obrazovanju praslavenskog *město na bazi indoevropskog etimološkog gnijezda *mē-, sa determinativom –t-, čija semantika se rekonstruiše kao ‘odmjeravati, mjeriti, određivati’. U prilog tačnosti ove hipoteze govore, po Ž.Ž. Varbot, i izvedenice ovog gnijezda iz nekih drugih indoevropskih jezikâ: latinsko mētior ‘mjeriti, odmjeravati, odjeljivati’, grčko μῆτις ‘plan, zamisao’, albansko mōt ‘godina, vrijeme’.
Krijânca (u opštem leksikonu B/CG/H/S jezika ‘obzir, uljudnost’) u govor domicilnih Bokeljâ ušlo je iz italijansko-venecijanskog creanza ‘uljudnost, vaspitanje’, a to creanza, pak, u italijansko-venecijanski ušlo je iz španskog crianza. U španskom jeziku crianza je izvedenica od glagola criar ‘podučavati’, koji je, opet, nastao od latinskog creare.
Sa objašnjenjem etimologije neke nove dvije riječi – jedne iz opšteg leksikona B/CG/H/S jezika i jednog bokeljskog lokalizma – vidimo se iduće subote.
LITERATURA:
- Ж.Ж. Варбот– Исследования по русской и славянской этимологии, Нестор-История, Санкт-Петербург 2011.
- Petar Skok- Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, vol. II, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1972.
