U prvom Leksičkom Vremeplovu ove godine donosimo, kako smo to uobičajili, objašnjenje etimologije dvije riječi: jedne iz opšteg leksikona b/c/h/s jezika, i druge koja je bokeljski lokalizam. Ove subote to su porijeklo i smisao leksemâ mȍdēran i škȁtula.
Mȍdēran je posuđeno preko evropskih jezikâ (njemačko modern, englesko modern, francusko moderne) iz kasnolatinskog modernus. Latinska riječ, pak, izvedena je od priloga modo ‘upravo, baš sada’, koji je, opet, izveden od latinskog modus ‘način, mjera, umjerenost’.
Škȁtula (u opštem leksikonu b/c/h/s jezika kutija, kutijica’) vodi porijeklo od italijanskog scatola ‘kutija’. Italijanska riječ, pak, vodi porijeklo od zapadnogermanske riječi casto sa latinskim deminutivnim sufiksom –ula. U nekim primorskim govorima posvjedočen je oblik u kojem nije došlo do prelaza romanskog s u b/c/h/s š: skȁtula (Dubrovnik, Cavtat, Cres).
Sa objašnjenjem etimologije neke nove dvije riječi – jedne iz opšteg leksikona b/c/h/s jezika i jednog bokeljskog lokalizma – vidimo se iduće subote.
LITERATURA:
- Ranko Matasović, Tijmen Pronk, Dubravka Ivšić, Dunja Brozović Rončević – Etimološki rječnik hrvatskoga jezika, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb 2016.
2. Petar Skok – Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, vol.III, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1973.
