Članak koji je pred vama ovdašnjim je jezičnim uzusima (blago) prilagođen rad dr Barbare Kovačević “Muškarci u antičkim frazemima”. Nadamo se da će vam biti na intelektualno zadovoljstvo i od spoznajne koristi.
U Lavirintu Smisla prošlog četvrtka bilo je riječi o frazemima koji su motivisani događajima, mjestima i likovima iz dvaju najvećih antičkih epovâ – Ilijade i Odiseje. U ovom članku nastavljamo s objašnjavanjem opšteevropskih frazemâ motivisanih antičkim mitološkim ličnostima – muškarcima, junacima i polubogovima čije sudbine naglašavaju ljudske vrline i mane. Za razumijevanje značenja tih frazemâ nužno je ispričati priču o Sizifu, Tantalu, Augiji, Damoklu, Gordiju, Piru i Midi.
Sizifov posao
Frazem Sizifov posao označava neprekidan, zamoran i uzaludan posao, tj. mukotrpan posao koji ne dovodi do rezultata. Motivisan je mitom o kralju Sizifu – osnivaču Korinta, koji je glasio za najmudrijeg, najlukavijeg, ali i najpokvarenijeg čovjeka svog doba. Bio je sin boga vjetrovâ Eolâ i znao je mnoge božanske tajne, koje, nažalost, nije uspio zadržati za sebe. Jednom prilikom navukao je na sebe Zevsov bijes nesmotreno ga optuživši za otmicu lijepe nimfe Egine, kćeri riječnog boga Azopa. Stoga je vrhovni bog Zevs poslao boga smrti Tanatosa da odvede Sizifa u carstvo mrtvih. Međutim, Sizif, predosjetivši smrt, na prevaru je zarobio i okovao Tanatosa, što je poremetilo ravnotežu u prirodi jer su smrtnici prestali umirati. Pomažući u toj situaciji, Zevs je poslao boga rata Aresa da oslobodi Tanatosa. Tako je Tanatos uspio obaviti zadatak i odvući Sizifa u podzemni svijet, u kojem je Sizif pokušao nadmudriti boga podzemlja Hada i njegovu ženu Persefonu, koji su uzaludno čekali da im Sizifova žena prinese žrtvu povodom njegove (Sizifove) smrti. Sizif se izvinio za ženino nepoštovanje podzemnog vladara i izmolio Zevsa da ga vrati među žive kako bi svojoj ženi naredio prinošenje žrtve obećavajući da će se potom odmah vratiti u podzemlje. Had mu je povjerovao, a Sizif je, međutim, izigrao njegovo povjerenje i nije se vratio. To je razbjesnilo Hada, koji je poslao Tanatosa da privede Sizifa natrag u carstvo mrtvih. Za sve svoje podvale i prevare učinjene smrtnicima, ali i bogovima, na kraju je u podzemnom svijetu dobio primjerenu kaznu: da uz brdo gura veliki kamen. Kad bi došao do vrha i pomislio da je stigao do cilja, kamen bi skliznuo iz njegovih ruku, otkotrljao se u podnožje brda i njegov bi posao počinjao ispočetka – tako do vječnosti.
Tantalove muke
Frazem Tantalove muke označava velike ili nepremostive poteškoće, najteže ili nesnosne patnje koje mogu snaći čovjeka. Motivisan je mitom o bogatom lidijskom kralju Tantalu, Zevsovom sinu. Bio je ljubimac bogova, koji su mu podarili raznovrsna bogatstva, živio je u izobilju i blagostanju, a često je bio pozivan i na olimpske gozbe. Međutim, iznevjerio je bogove i izazvao je njihov bijes jer je odnosio božansku hranu (nektar i ambroziju) i dijelio je svojim smrtnim prijateljima na raskošnim gozbama koje je organizovao na svom dvoru. Pritom je u zanosu oholosti i u pijanstvu odavao božanske tajne – odluke o sudbini svijeta i ljudskog roda. Često je lagao i lažno se zaklinjao, a najzad je, u želji da provjeri jesu li bogovi sveznajući, zaklao svog sina i ponudio ga za obrok bogovima. Uvidjevši da je pretjerao jer su ga oholost i obijest dovele do najgoreg zločina (ubistva djeteta), bogovi su mu udijelili i primjerenu kaznu: u podzemnom svijetu, stojeći u vodi do vrata ispod drveta bogatog raznovrsnim plodovima, morao je vječno trpjeti glad i žeđ. Kad je bio žedan, sagnuo bi se da popije vodu, a voda bi se povukla. Kad bi bio gladan, pokušao bi dosegnuti voćke, a grane bi se potpomognute vjetrom podignule u visinu iznad njegovog dohvata pa nije mogao zadovoljiti osnovne potrebe ni želje koje se naoko čine lako ostvarljivim. Pored toga obuzimao ga je strah kad god bi pogledao uvis jer mu je nad glavom bio obješen kamen koji je svakog trenutka mogao pasti.
Augijine (Augijeve) štale
Frazem Augijine (Augijeve) štale označava prljavo i zapušteno mjesto, dok frazem pomesti (očistiti) Augijine (Augijeve) štale upućuje na to da nešto treba temeljno očistiti ili dovesti u red. U pozadinskoj slici tih frazemâ je priča o Augiji, mitološkom kralju Elide, Helijevom sinu, koji je imao štale sa tri hiljade grlâ stoke. Pored čitavog svog bogatstva i mogućnosti, Augija ih tridesetak godinâ nije čistio i iz njih se širio strašan smrad, što je bila velika prijetnja za zdravlje i život. Da bi postao besmrtan i došao na Olimp, Zevsov sin, polubog Herakle, morao je ispuniti dvanaest zadatakâ koje mu je odredio njegov vladar kralj Euristej u dosluhu s proročicama i boginjom Herom, koja je mrzila Zevsovog sina i pokušavala mu je na svaki način nauditi. Jedan je od tih dvanaest zadatakâ bio da u jednom danu očisti Augijine štale. Ni sam Augija nije vjerovao da će Herakle uspješno obaviti taj zadatak pa mu je pristao isplatiti desetinu svog imanja i bogatstva ako mu to pođe za rukom. Lukavi Herakle, srušivši dva suprotna zida i preusmjerivši tokove dviju rijeka (Alfej i Peneja), sprao je svu nečistoću tako da je uspješno izvršio mučan i neugodan zadatak i doveo u red zapuštene štale. Na kraju je imao problema s naplatom obećane nagrade jer je oholi Augija odbio da mu je isplati.
Damoklov mač
Frazem Damoklov mač označava prijeteću opasnost, veliku pogibelj ili prijetnju s tragičnim posljedicama. Na istoj priči i pozadinskoj slici utemeljen je i frazem nekome visi mač nad glavom sa značenjem ‘velika opasnost prijeti nekome, neko je u opasnosti, ugrožen je nečiji život’. Pomenuti frazemi utemeljeni su u mitskoj priči o Damoklu, laskavom dvoraninu sirakuškog vladara Dionisija Starijeg (IV stoljeće prije Hrista). Dionisije je živio na raskošnom dvoru, bio je veoma bogat i uticajan te je svojim držanjem ulivao podanicima strahopoštovanje. Svojim statusom i načinom života izazivao je zavist mnogih, pa tako i samog Damokla. Zato je laskavi Damoklo često hvalio svog vladara, te isticao njegovu neustrašivost i sreću koju su mu podarili bogovi da živi u izobilju i blagostanju. Mudri Dionisije bio je svjestan da je sreća nestalna i da pred njim kao vladarom stoje brojne opasnosti. Da bi u to uvjerio Damokla, ponudio mu je da zamijene mjesta na jedan dan kako bi i on mogao iskušati tu “sreću” iz prve ruke. Uveče je održao gozbu na kojoj je Damoklo uživao u tome što ga dvore kao kralja. Na kraju obroka podigao je pogled i ugledao iznad svoje glave, tj. iznad trona, oštar mač koji visi na vlasi konjskog repa. Istog časa obuzeo ga je strah, prisjelo mu je jelo i piće i zatražio je da napusti Dionisijev dvor. Dionisije ga je pokušao smiriti i objasnio mu je da je taj mač koji visi nad glavom simbol opasnosti kojoj je stalno izložen svaki vladar koji želi zadržati svoj položaj i da je njegova sreća samo prividna. U b/c/h/s frazeologiji postoji i frazem nešto visi o koncu (niti), koji se upotrebljava kad se govori da su nečiji život ili budućnost dovedeni u opasnost. Pretpostavlja se da i taj frazem vodi porijeklo iz priče o Damoklu i maču koji mu visi nad glavom na jednoj konjskoj struni. Još je Erazmo Roterdamski u svojoj zbirci izrekâ, preuzimajući i citirajući antičke pisce, pokazao istovremeno postojanje te frazemske varijante.
Gordijev (gordijski) čvor
Frazem Gordijev čvor označava veoma zamršenu stvar ili nerješivo pitanje, dok frazem presjeći (prerezati, riješiti) gordijski čvor označava jednostavno rješavanje zapletenog ili teškog zadatka, problema ili situacije. U početku je Gordije bio siromašni seljak koji je mukotrpno obrađivao svoju zemlju i jedva povezivao kraj s krajem. Jednog dana, dok je plugom orao zemlju, počelo ga je salijetati veliko jato pticâ. Da bi objasnio tu nesvakidašnju pojavu, uputio se ka proroku u obližnji grad. Putem je sreo djevojku iz proročke porodice koja mu je predvidjela da će postati kralj, a on se u nevjerici i čudu vratio kući. Nakon nekog vremena u Frigiji je izbio bratoubilački rat, a zemlja je bez vladara stremila samouništenju. Proroci su savjetovali Frigijcima da osnuju kraljevstvo i da za kralja izaberu čovjeka koji se prvi uputi na kolima prema Zevsovom hramu. Prema proročanstvu taj čovjek bio je upravo Gordije, kojeg su odmah ustoličili za kralja i priredili mu veliko slavlje. Gordije se pokazao kao dobar vladar, koji je smirio i oporavio zemlju i doveo je u blagostanje. Na kolima kojim se dovezao do prijestolja veoma je zapetljanim čvorom privezao jaram uz rudo svojih kola. Taj čvor niko nije mogao raspetljati. Prema proročanstvu, onaj koji bi raspleo Gordijev čvor, trebao bi postati gospodar Azije. Prema legendi, to je pošlo za rukom tek Aleksandru Velikom, koji je prvo pokušao pronaći kraj užeta, a kad je zaključio da je to nemoguće, jednostavno je presjekao čvor mačem, a poslije i ispunio proročanstvo.
Pirova pobjeda
Frazem Pirova pobjeda označava pobjedu s mnogo gubitakâ – pobjedu koja se ne smatra uspjehom zbog pretjeranih žrtavâ, tj. pobjedu koja ne donosi radost, koja je lažna ili besmislena. Motivisan je pričom o pobjedi epirskog kralja Pira nad Rimljanima u III stoljeću prije Hrista. Epirski kralj Pir bio je jedan od najpoznatijih vojskovođâ svog doba i pročuo se po brojnim vojnim pohodima. U stalnom rivalstvu sa svojim rođakom Aleksandrom Velikim i u želji da na zapadu stvori veliko carstvo (kakvo je Aleksandar stvarao na istoku), prihvatio je poziv svojih sunarodnikâ iz grčke kolonije u Italiji (grad Taranto) i odlučio im je pomoći u borbi protiv Rimljanâ. Iako je u ljudstvu, opremi i oružju bio nadmoćniji te je protivnike iznenadio vojnicima koji su jahali slonove, lukavi Rimljani brzo su se snašli i gađali su slonove zapaljenim strijelama, što je omelo Pirovu vojsku. Iako je pobijedio Rimljane, ta bitka kraj Auskula (279. godine prije Hrista) bila je presudna za njegovu karijeru vojskovođe jer je pretrpio velike gubitke u ljudstvu i više nije mogao uspješno nastaviti ratovanje.
Midin dodir
Frazem Midin dodir označava situaciju u kojoj pojedincu sve polazi za rukom, koji mnogo i lako zarađuje ili jednostavno ima sreće u životu. Motivisan je pričom o frigijskom kralju Midi, Gordijevom sinu. Kralj Mida svoj zlatni dodir stekao je kad je od kazne svojih radnikâ vinogradarâ spasio Dionisova pomoćnika, satira Silena, i naredio da ga odmah puste na slobodu. Dionis mu je pokazao zahvalnost za taj čin tako što je obećao da će mu ispuniti svaku želju, a Mida je poželio da sve što dotakne pretvori u zlato. Dionis ga je začuđeno pogledao, ali mu je ipak ispunio obećanje. Njegove novostečene moći neko vrijeme su ga veselile i s ushićenjem je dodirivao predmete na svom dvoru. U želji da svojoj kćeri pokaže čaroban dodir, uhvatio ju je za ruku i krenuo s njom u vrt. Osjetivši otpor koji pruža dijete, okrenuo se prema njoj i u šoku je ugledao zlatni kip djevojčice. Ubrzo je uvidio ludost svoje želje jer nije mogao ni jesti ni piti – hrana i piće pretvarali su se u zlato. Dionis mu se smilovao i izbavio ga iz nevolje naredivši mu da se okupa u rijeci Paktol, koja od tada slovi za zlatonosnu rijeku.
LITERATURA:
- Barbara Kovačević – Muškarci u antičkim frazemima, Hrvatski jezik, vol.3, no.2, Zagreb 2016.
