Naći se u nebranom grožđu znači isto što i “naći se u neprilici” ili “u nezgodnoj, neprijatnoj, odnosno teškoj situaciji”. Primjerâ za to ima dosta i u književnosti i u običnom, svakodnevnom govoru. Tako u jednoj narodnoj priči stoji: “Na ove riječi careve kćeri nađe se strijelac u nebranom grožđu (…) steglo mu se grlo pa ni beknuti”. U djelu jednog starijeg srpskog pisca, Milorada Šapčanina, mogu se naći slični primjeri, kao u ovoj rečenici: “I sam se Nićifor nađe u nebranom grožđu (…) toliko /se/ beše zbunio da ne znađaše šta da započne”. Izraz naći se u nebranom grožđu često se sreće i na stranicama dnevnih i drugih listovâ i časopisâ, što nije ni čudno, jer se ljudi često nalaze u nezgodnim situacijama, a novine o tome pišu. Samo u “Politici” nađen je veliki broj primjerâ, i to već u naslovima i podnaslovima. U izvještaju s jednog suđenja, na primjer, stoji ovako: “Mladić se našao u ‘nebranom grožđu’, ali ga je spaslo iznenadno prisećanje branioca”. Najzanimljiviji je ipak naslov jednog članka, koji glasi: “Vinogradari u nebranom grožđu”. Tu se inače govori o tome kako su kiše ugrozile berbu grožđa, pa su se stoga vinogradari našli u teškoj situaciji. Stoga je novinar, igrajući se riječima, i mogao kazati kako su oni u “nebranom grožđu”. To je, međutim, izuzetan slučaj. U stvarnosti, u životnoj situaciji iz koje je i proizašao ovaj izraz, vinogradari upravo čuvaju nebrano grožđe, a u nezgodnoj se situaciji mogu naći drugi: oni koji pokušaju da uđu u vinograd i ukradu koji grozd. Tada na njih navale čuvari vinograda i dobro im štapovima premjere leđa. Tako je onda i nastao izraz naći se u nebranom grožđu, što će reći u neprilici, u neugodnoj situaciji kad te razgoropađeni čuvari vinograda uhvate u još nebranom grožđu. U početku je, dakle, taj izraz imao sasvim konkretno značenje. Kasnije je počeo označavati svaku neugodnu situaciju ili nepriliku u kojoj se čovjek iz raznih razlogâ može naći. U tom, prenesenom značenju, on se danas upotrebljava u b/cg/h/s jeziku. Zanimljivo je da isti izraz među svim slavenskim i neslavenskim jezicima, osim našeg, imaju još samo makedonski i bugarski. Znači li to da smo jedino mi, Makedonci i Bugari bili skloni upadanju u tuđe vinograde? Ili su, možda, naši čuvari vinogradâ bili revnosniji u kažnjavanju kradljivacâ grožđa? Bilo kako bilo, tek taj je slikoviti izraz stvoren i često se upotrebljava u našem jeziku.
LITERATURA:
Milan Šipka- “Zašto se kaže?”, Prometej, Novi Sad 2013
