U Leksičkom Vremeplovu JU Gradska biblioteka Tivat (i) ove subote dajemo objašnjenje etimologije dvije riječi. Kako smo to uobičajili, jedna riječ je iz opšteg leksikona B/CG/H/S jezika, a druga je bokeljski lokalizam. Ove subote to su riječi nâgao (nágla, náglo) i pjantȁt.
Odgovarajući pridjev (ili izvedenice od istog) predstavljen je u gotovo svim slavenskim jezicima: staroslavensko наглъ ‘praeceps’, srpsko/hrvatsko nâgao, nágla ‘koji je brze, preke naravi; koji prebrzo reaguje; koji se izvodi brzo, žustro; koji se pojavljuje, događa iznenada; plahovit’, slovenačko nágǝl ‘iznenadan, neočekivan, nepredviđen, brz, silovit, plahovit’, poljsko nagły: 1. ‘iznenadan, neočekivan’; 2. ‘hitan, neodložan’; 3. ‘okretan, hitar, vatren, strastan, prijek, plah, naprasit’; 4. medicinski (acutus) ‘oštar, sa brzim kretanjem’, češko náhlý ‘neočekivan, hitan, neodložan, silovit, plah, prek, naprasit’, slovačko náhly ‘ 1. ‘brz, neočekivan’, 2. ‘brz, hitan’, gornjolužičko nahły ‘strm, brz, iznenadan, plah, prijek, naprasit’, donjolužičko nagly 1. ‘strm; 2. brz; 3. iznenadan, neočekivan, vatren, strastan’, starorusko нагло ‘brzo, odmah’, savremeno rusko нáглый ‘bezobrazan, drzak, nametljiv, bezočan, bestidan’, ukrajinsko нáглий 1. ‘iznenadan, neočekivan’; 2. ‘brz, silovit; 3. ‘hitan, neodložan’; 4. ‘uporan, istrajan’, bjelorusko наглиць ‘prinuđavati, prisiljavati, primoravati’.
Od predstavljenih značenjâ – ‘brz, silovit, neodložan, hitan’, ‘neočekivan, iznenadan’, ‘vatren, strastan, prijek, plahovit, naprasit’, ‘drzak, bestidan’, ‘strm’ izdvaja se grupa ‘brz, hitan, iznenadan’, koja objašnjava razvoj ostalih, ekspresivnih značenjâ. Za praslavensko *naglъjь moguće je, prema tome, pretpostaviti značenja ‘brz, hitan, iznenadan’, veoma bliska jedna drugom. Kao posebno ostaje značenje fiksirano za rusko dijalekatsko (jaroslavsko) наглый ‘čist, istinski, pravi, originalan, vjerodostojan’. U pogledu strukture praslavenskog *naglъjь moguće je a priori pretpostaviti sufiksalni karakter elementa –l- i pridjevsko porijeklo obrazovanja u cjelini.
U svojstvu moguće srodnosti sa slavenskim *naglъjь zanimljivo je razmotriti slavensko *snaga. Ova imenica takođe je predstavljena u skoro svim slavenskim jezicima (ne postoji samo u lužičkom): starocrkvenoslavensko снага ‘προκοπή’, ‘profectus’, ‘ἔργον’, ‘opus’, bugarsko снагà ‘tijelo’, снàжа се ‘stičem, dobijam, crpim snagu’, srpsko/hrvatsko snága ‘sposobnost živih bića da naprezanjem svojih mišićâ pokreću nešto, da rade, djeluju; fizička energija čovjeka’, slovenačko snága ‘urednost, ukras’, poljsko snaga ‘urednost, ukras’, snaźność ‘napor, zalaganje’, češko snaha ‘napor, zalaganje, stremljenje’, slovačko snaha ‘stremljenje, napor, pokušaj’, rusko dijalekatsko снага ‘sila, snaga’, снáжный ‘stasit, kršan, korpulentan, krupan, zdrav, jak’, ukrajinsko снагá ‘sila, snaga’.
Predstavljena značenja jasno se dijele na dvije grupe: ‘sila, aktivnost, napor, zalaganje, stremljenje, uspjeh’ i ‘urednost, ukras’. Bliskost značenjâ ‘sila, snaga, aktivnost, stremljenje’ (*snaga) sa ‘brz, hitar’ očita je: npr. denotat staroslavenskog снагота je ‘silovitost, brzina’, a u ruskom prevodu Biblije pridjeva снажъ. Sa druge strane, moguće je da su se u značenju *naglъjь sačuvali tragovi značenja ‘snažan, jak, moćan, energičan, agilan’, npr. bjelorusko нáгля ‘veoma’. O tipičnosti veze značenjâ ‘sila, snaga, snažan, jak, moćan’ i ‘veoma’ svjedoči ponavljanje ovih semantičkih odnosâ: smolensko, tversko дуже ‘veoma’ − smolensko дужiй ‘snažan, jak, moćan’; rusko зело ‘veoma’ – starorusko зѣлъ ‘snažan, jak, moćan’ (uporediti litvansko gailùs ‘plah, naprasit, ljut, bijesan, osvetoljubiv’). Na taj način, slavensko *snaga u značenju ‘sila, djelatnost, aktivnost, stremljenje’ pokazuje se semantički bliskim slavenskom *naglъjь u značenju ‘brz, hitar, iznenadan’. Dopustivo je takođe i poređenje sekundarnih značenjâ razmatranih riječi: značenju ‘čist, istinski, autentičan, stvaran, originalan’ ruskog dijalekatskog наглый odgovara značenje ‘urednost, ukras’ u slovenačkom i poljskom jeziku. Prema tome, semantičko zbližavanje *snaga i *naglъjь čini se potpuno opravdanim.
Sa gledišta morfološke strukture, moguće je dopustiti posrednu srodnost *naglъjь i *snaga na sljedeći način: obrazovanje pridjeva sa sufiksom –l- (*naglъjь) i korijenske imenice (*snaga) od u, u slavenskim jezicima izgubljenog, glagola sa korijenom **(s)nag-, koji sadrži tzv. pokretno s (npr. *mъknǫti – *smykъ; *kolti − *skola; *kora − *skora). Iz gore razmatranih značenjâ *naglъjь i *snaga značenju ‘željeti, htjeti’ vjerovatno su najbliža značenja ‘djelatnost, aktivnost, stremljenje, zalaganje’ i ‘neodložan, hitar, brz’ (*naglъjь). Objedinjenje sličnih značenjâ predstavljeno je, npr., u etimološkom gnijezdu slavenskog *tъsk-: starorusko тъснутися ‘žuriti, juriti, brzo se kretati, zalagati se, biti spreman na nešto’, rusko crkvenoslavensko тъскомъ ‘žurno, hitno, brzo’, натъщъ ‘koji je veoma željan, zavidan’, тъщанънъιи ‘željan’. Značenje ‘sila, snaga’ (slavensko *snaga) može biti rezultat sekundarnog razvitka značenjâ ‘djelatnost, aktivnost, stremljenje, zalaganje’. Teže je objasniti odnose značenjâ ‘htjeti, željeti’ i ‘čist, uredan, istinski, autentičan, stvaran, originalan’. Vjerovatno su značenja ‘čist, uredan, istinski, autentičan, stvaran, originalan’ takođe sekundarna; moguće je pretpostaviti sljedeći put razvitka značenja: ‘htjeti, željeti’ → ‘stremiti, težiti, žudjeti’ → ‘aktivan, agilan, energičan; brz’ → ‘snažan, jak, moćan, zdrav’ → ‘čist, istinski, stvaran, originalan’.
Pjantȁt (u opštem leksikonu B/CG/H/S jezika ‘napustiti’, ‘ostaviti na cjedilu’) preuzeto je iz venecijanskog glagola piantar, koji, pak, vodi porijeklo od latinskog plantare, što osim značenja ‘(po)saditi’ ima i značenje ‘napustiti, ostaviti (nekoga)’. Glagol pjantȁt nalazimo, npr., u Držićevom Dundu Maroju:“ (…) i Oto, da je mudar, tako bi i odnio ove tri tisuće dukata, a nju bi pjantao i platio jednijem kantunom” (Dundo Maroje III, 7). U slavenskim govorima jadranske obale nalazimo i (trpni glagolski) pridjev impjàntan ‘zabezeknut, zaprepašten’:“Ka’ sa’ mu sve sasula u lice, ostao ti je impjantan kao golok na udicu”.
Sa objašnjenjem etimologije neke nove dvije riječi – jedne iz opšteg leksikona B/CG/H/S jezika i jednog bokeljskog lokalizma – vidimo se iduće subote.
LITERATURA:
- Ж.Ж. Варбот − Исследования по русской и славянской этимологии, Нестор-История, Санкт-Петербург 2011
- Vojmir Vinja – Jadranske etimologije: Jadranske dopune Skokovu etimologijskom rječniku, vol. III, HAZU, Školska knjiga, Zagreb 2004.
