Članak koji je pred vama ovdašnjim je jezičnim uzusima (blago) prilagođen rad dr Dubravke Ivšić-Majić “U svijetu vitezovâ i kneževâ – najstariji germanizmi u hrvatskome”. Nadamo se da će vam biti na intelektualno zadovoljstvo i od spoznajne koristi.
Mnogima je poznato da u b/cg/h/s jeziku postoje brojni germanizmi. Pod terminom germanizam obično se misli na riječi i druge jezične jedinice posuđene iz njemačkog jezika. No, u širem smislu, germanizam je jezična jedinica posuđena iz jednog od germanskih jezikâ. Germanski jezici čine granu indoevropskih jezikâ, u koju se, osim njemačkoga, ubrajaju i engleski, holandski, zatim danski, švedski, norveški, islandski te još neki jezici s manjim brojem govornikâ. U savremenom b/cg/h/s jeziku ponajviše je posuđenicâ iz engleskog jezika, a u novijoj prošlosti od jezikâ koji svoj standard baziraju na (novo)štokavštini (bosanski, crnogorski, hrvatski, srpski jezik) najviše u kontaktu s njemačkim – kad su u pitanju germanski jezici – bio je hrvatski jezik. Znatniji kontakti između hrvatskog i njemačkog jezika započeli su u XVI stoljeću i trajali do početka XX stoljeća, u periodu dok su hrvatski vladari bili iz dinastije Habzburg. Kontakti između hrvatskog i drugih savremenih germanskih jezikâ uglavnom su bili uz posredništvo drugih jezikâ (često upravo engleskog ili njemačkog) pa iz njih potiče manji broj hrvatskih (bosanskih, crnogorskih, srpskih) riječi: naprimjer iz holandskog su klompa i polder, a iz norveškog fjord, skija i slalom. Najstariji kontakti s germanskim stanovništvom potiču, međutim, iz mnogo dublje prošlosti. Slavensko i germansko stanovništvo najvjerojatnije je prve kontakte ostvarilo u prvim stoljećima poslije Hrista, u doba seobe Gotâ. Zatim su u doba seobe Slavenâ na zapad, u srednju Evropu, Slaveni došli u kontakt s govornicima zapadnogermanskih jezikâ. U doba prvih kontakatâ s germanskim stanovništvom Slaveni su govorili zajedničkim jezikom, koji se naziva praslavenski. Praslavenski je jezik predak svih slavenskih jezikâ, pa tako i b/cg/h/s jezika. Najstariji germanizmi naslijeđeni su, dakle, iz praslavenskog pa se, poput drugih posuđenicâ iz najstarijih razdobljâ, nalaze i u ostalim slavenskim jezicima: potpuno su prilagođeni b/cg/h/s jeziku i govornici ih obično ne prepoznaju kao strane elemente. U taj najstariji sloj germanskih posuđenicâ u slavenskim jezicima ulaze riječi posuđene do IX stoljeća. Jezikoslovnim istraživanjima utvrđeno je da su jezici davaoci bili gotski jezik i zapadnogermanski dijalekti. Dvije najvažnije značenjske kategorije najstarijih germanskih posuđenicâ su: a) riječi povezane s vlašću i ratovanjem; b) riječi povezane s trgovinom. U prvu kategoriju spadaju riječi poput cesar, knez, kralj, vitez (izvorno ‘ratnik’) te puk, brnjica (izvorno ‘oklop’), šlem i truba. Riječ knez postala je od praslavenskoga *kъnędzь (usp. slovenačko knẹz, rusko князь, češko kněz), što je posuđeno iz germanskoga *kuninga- ‘vođa plemena, plemić’ (od te su se riječi u germanskim jezicima razvile riječi za ‘kralja’, npr. njemačko König, englesko king). Riječ vitez postala je od praslavenskog *vitędzь (usp. slovenačko vitez, rusko витязь, češko vítěz ‘pobjednik’), a to je posuđeno iz germanskog *wīkinga- (od čega potiče Viking). Posuđenice povezane s trgovinom su sljedeće: glagol kupiti, zatim penez, lihva, dug, mito, vaga te nazivi za posude, koji često označavaju i određenu mjeru: badanj (izvorno ‘kaca’), kotao, kabao, lagav ‘bačva’, uborak ‘mjera za žito’, staklo (izvorno ‘vrsta staklene posude’). Stari germanizmi su i neki nazivi za oruđe i oružje: bradva ‘vrsta sjekire’, pila, petlja (izvorno ‘okov’), stupa; plug, gredelj ‘dio pluga’, riječi koje se odnose na hranu (kušati, hljeb, luk, rotkva, smokva, voće) i druge riječi iz biljnog i životinjskog svijeta: bukva, lav, osao, skot. Među pomenutim primjerima nalaze se riječi koje su danas zastarjelice ili su područno ograničene, npr. cesar, gredelj, hiža, hljeb, lagav, osao, penez, uborak. Među najstarijim germanizmima nalaze se i riječi povezane s hrišćanstvom: crkva, krst, pop, post, postiti. Neke od njih potiču iz latinskog ili grčkog, a jezične karakteristike pokazuju da su u slavenski dospjele uz germansko posredništvo (npr. crkva, pop). S druge strane, u germanskim jezicima postoje i riječi porijeklom iz latinskog i grčkog za koje se ne može sa sigurnošću utvrditi jesu li u slavenski dospjele direktno iz latinskog odnosno grčkog ili germanskim posredovanjem (npr. vino, ocat, daska).
LITERATURA:
- Dubravka Ivšić-Majić – “U svijetu vitezovâ i kneževâ – najstariji germanizmi u hrvatskome”, Hrvatski jezik, vol.10, no.1, Zagreb 2023.
