Nazivi za boje spadaju u najotvorenije leksičke skupove i smatra se da u b/cg/h/s jeziku postoji više od hiljadu nazivâ za boje. Ako imate malo vremena, pročitajte – u članku koji je pred vama, a koji je u leksičkom, terminološkom i pravopisnom smislu ovdašnjim jezičnim uzusima (blago) adaptirani rad prof. Dubravke Ivšić-Majić “Žute minute” – odakle nam naziv za žutu boju i neke njene nijanse.
Pridjev žut naslijeđen je iz praslavenskoga *žьltъ(jь) (uporedi i u drugim slavenskim jezicima: slovenačko žȏlt, rusko жёлтый, poljsko żółty), što je podudarno s litavskim gel̃tas ‘žut’ i izvedeno od indoevropskoga korijena *gʰel-. Moguće je da je izvorno riječ o indoevropskome korijenu *g’ʰelh₃- – ‘žut, zelen’, od kojega su u slavenskim jezicima, pa tako i u b/cg/h/s jeziku, nastale riječi za zelen (od praslavenskoga *zelenъ; uporedi slovenačko zelen, rusko зелёный, poljsko zielony), zlato (od praslavenskoga *zolto; uporedi slovenačko zlatọ, rusko зóлото, poljsko złoto i poljsku novčanu jedinicu złoty) i žuč (od praslavenskoga *žьlčь; uporedi slovenačko žọlč, rusko жёлчь, češko žluč). U drugim indoevropskim jezicima riječi izvedene od korijena *g’ʰelh₃- takođe znače nešto žuto i/ili zeleno. U latinskom je od tog korijena izveden pridjev helvus ‘žućkast, sivosmeđ’ i imenica holus ‘kupus, zelje, povrće’. U grčkom je taj indoevropski korijen dao npr. pridjev χλωρός [khlōrós] ‘zelenožut, blijed’ (od kojeg je poslije stvoren naziv za hemijski element hlor), a od njega je tvorena i imenica χολέρα [kholéra] ‘želudačna bolest’, koja se nalazi i u našem nazivu bolesti kolera. U germanskim su jezicima odrazi indoevropskog korijena *g’ʰelh₃- riječi za ‘žuto’ i ‘zlato’, npr. engleski yellow ‘žut’, njemački gelb ‘žut’, te engleski gold, njemački Gold ‘zlato’; uporedi i naziv za staru holandsku novčanu jedinicu gulden (od pridjeva koji znači ‘zlatan’). Svaka boja ima gotovo beskonačno mnogo nijansi, pa tako ima i gotovo jednako toliko nazivâ za njih. Pod nijansom boje ovdje se podrazumijevaju ‘različite promjene boje u hromatskoj kvaliteti, svjetlini ili zasićenosti’. Neki su od etimološki zanimljivijih nazivâ za nijanse žute boje bež, drap, kaki, krem i oker. Morfološki gledano riječ je o indeklinabilnim pridjevima, a u etimološkom pogledu to su posuđenice. Nazivi bež, drap i kaki u savremenim se rječnicima slično definišu. Bež se definira kao ‘boja neobojene vune, žućkasta boja, boja pijeska’, drap kao ‘boje žutike, boje pijeska ili svijetle zemlje’, pa se nekad smatra istoznačnim s pridjevom kaki, koji se definiše kao ‘boje zemlje, žućkastosmeđ, boje pijeska’. Naziv bež porijeklom je iz francuskog jezika i izvorno mu je značenje ‘boja sirovoga platna’. Drap je izvorno ‘boja sirove vune’, a naziv je u b/cg/h/s posuđen iz austrijskonjemačkoga drapp. U njemačkom je Drap i naziv za ‘tešku vunenu tkaninu’; ishodište mu je kasnolatinska riječ drappus, koja je označavala ‘tkaninu ili krpu’. Te su riječi u osnovi i naše riječi draperija ‘ukrasna naborana zavjesa ili prekrivač’. Naziv kaki dospio je u b/cg/h/s preko evropskih jezikâ (uporedi njemački Khaki ‘svijetla zemljanosmeđa boja’, engleski khaki), a potiče iz perzijskog ḫākī ‘boje prašine’, što je izvedeno od ḫāk ‘prašina, zemlja’, pa je tako boja kaki izvorno ‘boja prašine ili zemlje’. Boja krem definiše se kao ‘žućkastobijela’, a pridjev krem u b/cg/h/s dospio je preko njemačkog creme iz francuskoga crème ‘vrhnje’. Boja krem izvorno je boja vrhnja, a francuska riječ crème ishodište je i naše riječi krema. Oker je mineralni pigment koji se sastoji od oksidâ željeza žute, smeđe i crvenosmeđe boje. Pridjev oker u rječnicima ima značenje ‘zagasite žute boje, boje sijena ili svijetle zemlje, koji je između blijede žute i smeđe boje’; potiče iz grčkog ὠχρός [ōkhrós] ‘blijed, žut’, a u b/cg/h/s dospio je svakako uz posredništvo njemačkog ocker i latinskog ochra.
LITERATURA:
- Dubravka Ivšić-Majić – Žute minute, Hrvatski jezik, vol.10, no.3, Zagreb 2023.
