Reparticija između akuzativnih oblikâ relativne zamjenice u jednini muškog roda koji/kojeg– relativne zamjenice koja u okviru zavisne klauze zavisnosložene relativne rečenice ima funkciju objekta- izvršena je s obzirom na status imenice muškog roda spram kategorije živosti (animatnosti): u pitanju je, naravno, imenica muškog roda u upravnoj klauzi na koju se ta relativna zamjenica naslanja i koju zastupa u zavisnoj klauzi. Što to, zapravo, znači (kad se prevede na jezik lingvističkih laikâ)? To znači da ćemo na početku zavisne klauze zavisnosložene relativne rečenice- ukoliko imenica u muškom rodu u upravnoj klauzi denotira živo biće- pisati i izgovarati formu akuzativa kojeg, a ako imenica muškog roda u upravnoj klauzi denotira neki neživi entitet, onda ćemo na početku zavisne klauze zavisnosložene relativne rečenice pisati i izgovarati formu koji. Rečeno najbolje možemo predstaviti sljedećim primjerom: „To nije onaj mačak kojeg sam juče vidjela“/“Onaj kruzer koji je juče uplovio u Kotor stvarno je bio prelijep“.
Ono što se zapaža u savremenom B/CG/H/S jeziku jeste, međutim, narušavanje reparticije pisanja i izgovaranja oblikâ relativne zamjenice koji/kojeg u kontekstu koji smo maloprije opisali. Naime, u savremenom jeziku upotreba forme relativne zamjenice kojeg sve više se širi na (prvobitnu) semantičku sferu upotrebe forme zamjenice koji. Preciznije: forma relativne zamjenice kojeg sve češće upotrebljava se i uz imenice muškog roda koje denotiraju nešto neživo:“*Sinoć sam malo provozao automobil kojeg sam kupio prije tri dana“; „*Ovo je taj zid kojeg su oštetili“; „*Ugovor kojeg su ti pokazali bio je falsifikat“ itd. Ove i njima slične rečenice nisu normativne: jer- kako smo rekli- uz imenice muškog roda koje denotiraju nešto neživo treba da stoji oblik relativne zamjenice koji:“Sinoć sam malo provozao automobil koji sam kupio prije tri dana“; „Ovo je taj zid koji su oštetili“; „Ugovor koji su ti pokazali bio je falsifikat“. Kako smo naglasili i kad smo govorili o prodoru instrumentala sa predlogom s(a) u semantičku sferu instrumentala bez predloga, jezična evolucija ima svoje puteve, pa će u jednom trenutku pravopisna regulativa oblik kojeg uz imenice muškog roda koje denotiraju nešto neživo (vjerovatno) proglasiti za normativan oblik. Sad, međutim, to još uvijek nije slučaj. Zato, uz imenice muškog roda koje denotiraju neki neživi entitet pišimo i izgovarajmo oblik relativne zamjenice muškog roda koji, a uz imenice muškog roda koje denotiraju živo biće pišimo i izgovarajmo oblik relativne zamjenice kojeg.
S poštovanjem, Miomir Abović
