Da ljeti, kad sija sunce, nema zime, savršeno je jasno. Ali da i usred zime – nema zime, i to uprkos velikim hladnoćama i mećavi, to je u najmanju ruku čudna stvar. U jeziku, međutim, ima svakakvih čudâ, pa i to da zimi – nema zime. Radi se o tome da veza riječi nema zime u b/cg/h/s jeziku ne mora značiti samo ‘nema hladnoće’, ‘nema studeni’ i sl. Kao ustaljeni izraz, ta veza (sintagma) upotrebljava se u značenju: ‘nema opasnosti’, ‘nema problema’, ‘u redu je’, ‘bez brige’, ‘ne treba se bojati’, ‘ne treba brinuti’. Kad u novinama pročitamo, npr.: “Nema zime za ljetnju sezonu”, znamo da nam autor teksta želi poručiti da neće biti problemâ kad je ljetnja sezona u pitanju, tj. da će ista biti berićetna i da ne treba da brinemo za zaradu. Ovakvih primjerâ upotrebe izraza nema zime (sa značenjem ‘nema problema’) ima mnogo u štampi i literaturi, ali i u običnom, svakodnevnom govoru. Sigurno mislite kako nije potrebno da se porijeklo toga izraza podrobnije objašnjava. Većina ljudi (opravdano) misle da se, prosto, radi o prenesenom značenju koje se razvilo na sasvim jednostavan način. Znamo da zima donosi studen i druge nevolje i probleme, pa kad kažemo “nema zime”, to je isto kao da je rečeno “nema nevolje”, “nema problema”. Stvar, međutim, ni najmanje nije tako jednostavna. Na pravi put u rješavanju smisla izraza nema zime ukazao je poznati i ugledni makedonski jezikoslovac prof. Blaže Koneski, koji je ustvrdio da zima u izrazu o kome je riječ ne znači zima u smislu ‘godišnje doba’, nego nešto sasvim drugo. Naime, prof. Koneski sjetio se da je u nekim starim grčkim i arumunskim (cincarskim) rječnicima o tome nešto pročitao. I, zaista, u grčkom jeziku postoji riječ zimia, koja znači ‘šteta’. Iz grčkog jezika preuzeli su je Cincari, u nešto izmijenjenom obliku (zn ’ie), i proširili po krajevima u kojima su bili nastanjeni (kod nas najviše po Makedoniji i Srbiji). Cincari su se uglavnom bavili trgovinom, pa su imali dosta dodira s ljudima i mogli su uticati da se neki njihovi izrazi prime i prošire u narodu. Iz literature su nam poznati kir Janja, kir Dima, kir Geras i drugi. Svi su oni, kao uspješni trgovci, znali i govorili grčki (otuda im i ono kir, što na grčkom znači: ’gospodin’), pa je vjerovatno da su grčku riječ zimia upotrebljavali u hibridnom izrazu nema zimia (sa značenjem: ‘nema štete’), a naš je svijet to čuo kao “nema zime”. Po prostonarodnoj etimologiji, dvije glasovno slične riječi (strana i naša) ukrštene su, uz zamjenu značenja, pa se tako rodio poseban izraz, koji danas svi upotrebljavamo i ne razmišljajući o tome što tu znači zima – uvjereni, zapravo, da je to naša riječ. Na taj se način promijenilo i prvobitno značenje izraza “nema štete” u “nema problema”, “nema nevolje”, “bez brige”, “u redu je” itd. Desila se, zapravo, sljedeća lingvistička pojava: jedna obična semantička cjelina u jednom jeziku (grčkom) postala je frazeologizam u drugom jeziku (b/cg/h/s jeziku).
LITERATURA:
Milan Šipka- “Zašto se kaže?”, Prometej, Novi Sad 2013
