U Leksičkom Vremeplovu JU Gradska biblioteka Tivat (i) ove subote donosimo objašnjenje etimologije nove dvije riječi: kako ste već navikli, jedne iz opšteg leksikona B/CG/H/S jezika i jednog bokeljskog lokalizma. Ove subote to su riječi nȍmad i kánjac.
Leksem nȍmad posuđen je preko evropskih jezikâ (njemačko Nomade, englesko nomad, francusko nomade) iz latinskog Nomas (genitiv Nomadis) “nomad; Numiđanin”, što je iz grčkog νομάς (nomás; genitiv νομάδος): a) “koji luta u potrazi za pašom”; b) “Numiđanin, stanovnik Numidije” (a antičko doba najprije berberska kraljevina, a kasnije rimska provincija na sjevernoj obali Afrike između Mauritanije i Kartagine. Numidija je obuhvatala djelove današnjeg Alžira i Tunisa). Grčko νομάς izvedeno je od νομή (nomé), νομός (nomós) “paša”, što je, opet, izvedeno od glagola νέμω (némō) “dodijeliti, podijeliti, posjedovati; nastanjivati, pasti”. Sve to zajedno izvedeno je od indoevropskog korijena *nem– “razdijeliti, uzeti” (npr. gotsko niman “uzeti”, letonsko ņemu “uzeti”)
Kánjac [u opštem leksikonu B/CG/H/S jezika „vrsta raznobojne jadranske ribe iz porodice Vučicâ (Serranidae) koja obitava na morskom dnu i može narasti do 300 g; latinski naziv Serranus cabrilla)] vodi porijeklo od grčkog ihtionima χάννη (hánnī), koji je izveden od glagola χαίνω (haínō) “zinuti”. Grčki naziv nastao je na temelju situacije da, kad se kanjac izvuče na površinu, ova riba široko razjapi usta. To se odlično vidi u izosemantičkim nazivima za istu ribu: latinsko hiatula (od latinskog hiare “zijevati”, hiatus “zijev(anje)” i vremenski još bliže englesko gaper (od to gape “zjati, zinuti”). Prema tome, bokeljski naziv za ovu ribu (kánjac) samo je jedna karika u neprekidnom lancu koji od Male Azije seže do Italije, čak i do Iberijskog poluostrva, jer se ista riba u galješkom jeziku naziva cane, a ostali semantički tipovi koji ga okružuju samo potvrđuju već pomenuti odnos χαίνω → χάννη. Dalmatski grecizam koji se javlja u leksičkim varijantama kânj/kánjac raširen je duž čitave slavenske obale Jadrana.
Sa objašnjenjem etimologije neke nove dvije riječi- jedne iz opšteg leksikona B/CG/H/S jezika i jednog bokeljskog lokalizma- vidimo se iduće subote
LITERATURA:
- Ranko Matasović, Tijmen Pronk, Dubravka Ivšić, Dunja Brozović Rončević- Etimološki rječnik hrvatskoga jezika, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb 2016.
2. Vojmir Vinja- Jadranske etimologije: Jadranske dopune Skokovu etimologijskom rječniku, vol. II, Školska knjiga, HAZU, Zagreb 2003.
