U školi se uči da je novela – kratka priča. E, pa i mi ćemo ovdje ispričati jednu kratku priču, jednu, tako reći, novelu o – noveli.
I kao u svakoj noveli, strogo ćemo se držati predmeta, nećemo pričati nadugo i naširoko, nego, kako je red, bez ikakvog okolišavanja, u sredinu stvari, ili in medias res, kako bi rekli stari, mudri Latini.
Eto, upravo ti stari, mudri Latini, ili, tačnije, njihovi potomci, Italijani, stvorili su u srednjem vijeku novelu i dali su joj ime novella, što će reći – ‘nova’ (od latinskog novus – ‘nov’).
Prve novele pisao je proslavljeni italijanski pisac Đovani Bokaĉo još u četrnaestom stoljeću. Po tome novela nije više baš “nova”, kao što je bila u Bokačovo vrijeme, zbog čega je tako i nazvana. Danas je to svaka kratka, zanimljiva pripovijetka. Eto kako to biva u jeziku. Izvorna, “doslovna” značenja riječi s vremenom se potpuno izgube i mogu se naći samo u rječnicima i u ovakvim člancima.
LITERATURA:
1.Milan Šipka – Priče o rečima, Prometej, Novi Sad 2007
