Članak koji je pred vama ovdašnjim je jezičnim uzusima (blago) prilagođen rad dr Barbare Kovačević “Novinska patka, žuta štampa sedma sila”. Nadamo se da će vam biti na intelektualno zadovoljstvo i od spoznajne koristi.
Živimo u informatičkom dobu – u vremenu u kojem je najvažnija brzina. Sve se radi užurbano i brzo. Ustajemo prerano i liježemo prekasno, brzo živimo, brzo jedemo i brzo radimo. Stalno se utrkujemo s vremenom, stalno nekud žurimo i nikad nemamo vremena za porodicu, prijatelje, a najmanje ga imamo za sebe. U tom hroničnom nedostatku vremena grčevito se trudimo da održimo veze s prijateljima i poznanicima, ali – priključeni na društvene mreže – imamo sve više površnih i usputnih kontakatâ sa strancima. Intravenozno smo priključeni na mobitele, tablete i kompjutere, oči su nam prikovane za displeje pametnih telefonâ i stalno iščekujemo neku poruku, neku vijest, čak i kad se vozimo, ležimo na plaži ili ispijamo coffe to go. Ta mala čarobna kutijica koju mijenjamo kad se zaljubimo u noviji model ili kad nam, hvala Bogu, istekne ugovor, postaje naš prozor u svijet, naš izvor informacijâ. Sve rjeđe kupujemo štampane novine jer one sadržavaju jučerašnje vijesti, a portali i internetska izdanja novina obasipaju nas iz sata u sat novim informacijama. Teroristički napadi, poplave, požari, cunamiji, razvod slavnog holivudskog para, tajna trudnoća rijaliti zvijezde, sretan život stanovnika Danske… – sve vijesti proživljavamo intenzivno i kao da se događaju u našem vrtu. Svijet je zbilja postao globalno selo. Međutim, naši filtri sve su slabiji i često mnoge informacije prihvatamo zdravo za gotovo, a da ni na trenutak ne stignemo zastati i zapitati se što je istina, a što patka, koliko žutila ima u medijima te kolika je moć i uticaj medijâ u oblikovanju istine i stvarnosti. Iako su nastali u doba razvitka štampanog novinarstva, izrazi novinarska patka, žuta štampa i sedma sila, koji upućuju na moć novina i novinarâ, ali i na manipulaciju istinom, do danas su ostali u aktivnoj upotrebi.
Novinarska patka
Izraz novinarska patka označava neistinitu ili izmišljenu novinsku vijest ili priču. Postoji nekoliko objašnjenjâ kako je nastao taj izraz i zašto se namjerno objavljena laž naziva patkom. Prema jednom objašnjenju izraz potiče od latinske skraćenice NT, kojom su se u novinskim redakcijama označavale neprovjerene ili nepotvrđene vijesti. Skraćenica NT (prema latinskom non testatum) čita se en-te, što se izgovorno podudara s njemačkom riječju die Ente, koja označava patku, te se svaka neprovjerena vijest nazivala patkom. Prema drugom objašnjenju, izraz je nastao 1870. godine u Briselu kad je mladi novinar u listu Le matin u sezoni kiselih krastavacâ sproveo svojevrsni eksperiment i narugao se lakovjernoj publici. Izmislio je priču o nekom naredniku Kornelisenu, koji je imao dvadeset patakâ. Jednu je zaklao, razrezao je na komade i dao ostalim patkama da je pojedu. Klao je jednu za drugom hraneći preostale. Na kraju je ispalo da je ona jedna, dvadeseta patka pojela svojih devetnaest rođakinjâ, a pritom je i dalje bila jednako mršava kao na početku priče. Izmišljena vijest izazvala je pažnju čitalacâ, novine su se dobro prodavale, a drugi su listovi prenijeli vijest o proždrljivim patkama. Poslije desetak danâ novinar je priznao da je priču izmislio. Iako je njegova priča ubrzo zaboravljena, ona je zauvijek prisutna u motivaciji izraza novinska patka. Iako nam oba navedena tumačenja i sama djeluju kao novinske patke, pogledajmo kako je zabilježeno u drugim evropskim jezicima. U francuskom jeziku, prema tumačenju etimološkog rječnika francuskoga jezika, riječ canard ‘patka’ izvedena je od glagola caner, što znači ‘gakati, kvakati’, a značenje ‘lažna vijest’ zabilježeno je još sredinom XVIII stoljeća i etimološki se povezuje s izrazom vendre des canards à moitié (doslovno: “prodavati patke napola”) u značenju ‘obećati nemoguće’, koji je zabilježen još u XVI stoljeću, a od kraja XVII do sredine XIX stoljeća pojavljuje se i izraz donner des canards à quelqu’un (doslovno: “dati nekome patke”) u značenju ‘iznevjeriti nečija očekivanja’. U osmom izdanju Dictionnaire universel de la langue française iz 1834. godine riječ canard zabilježena je u značenju ‘lažna vijest’, a 1842. godine u Rječniku francuske Akademije dodana su značenja ‘letak’ i ‘loše novine’. U njemačkom jeziku riječ die Ente ‘patka’ od sredine XIX stoljeća osim u svojem osnovnom zoonimnom značenju zabilježen je u značenju ‘novinarska laž’ i pretpostavlja se da je to preuzeto iz francuskog jezika iako još od XVI stoljeća u značenju ‘laž’ postoji izraz blaue Enten (doslovno: “plave patke”). Francuska riječ canard posuđena je i u engleski jezik u značenju ‘lažna vijest’ iako za nevjerovatnu priču postoji i izraz cock-and-bull story (doslovno: “priča o pijetlu i biku”). Nakon ovog pregleda možemo zaključiti da je izraz novinska patka preuzet iz drugih evropskih jezikâ, ali ne možemo sa sigurnošću reći koji je jezik u tom procesu bio izvor.
Žuta štampa
Žuta štampa je u početku bio pogrdan izraz za jeftine tračerske novine (dnevne ili periodične) koje su donosile vijesti na neetičan ili bombastičan način, tj. koje su u cilju zarade i vrtoglave prodaje morale pronaći neki novi način da privuku i zadrže pažnju što većeg broja čitalacâ. Zato su se usredsredile na skandale i senzacionalizam u pristupu vijestima, pa su se često oslanjale na neprovjerene informacije i neimenovane izvore. Dok se ozbiljno novinarstvo bavilo objektivnim izvještavanjem i ozbiljnim analizama, žuto novinarstvo otvorilo je vrata trivijalnim temama i tračevima, a novinski članci i grafički su bili propraćeni atraktivnom opremom i velikim senzacionalnim naslovima. Zašto se, međutim, baš žuta boja povezuje s tom vrstom novinarstva? Izraz je nastao u Sjedinjenim Američkim Državama krajem XIX stoljeća, kad su se u medijskom prostoru vodile borbe za tržišnu dominaciju između poznatih novinskih magnatâ Džozefa Pulicera i Vilijama Randolfa Hersta. Oni su u svojim novinama, posebno u nedjeljnim izdanjima, objavljivali kao prilog stripove za odrasle, a jedan od najpoznatijih likovâ iz stripa Hogan’s Alley američkog karikaturiste i ilustratora Ričarda Feltona Autkolta bio je Žuti Dječak (The Yellow Kid), koji je postao zaslužan za imenovanje novonastalih tendencijâ u tadašnjem novinarstvu. Pomenuti strip u početku je izlazio u Pulicerovim novinama New York World (od 1895. do 1898.), a poslije ga je preoteo Herst za svoje novine New York Morning Journal. Žuti Dječak, čije je pravo ime u stripu Miki Dugan, bio je ćelav, zubat, bosonog dječak velikih ušiju, obučen u preveliku žutu noćnu košulju, koja je poslužila autoru kao oglasna tabla na koju je upisivao humoristične komentare na društvena zbivanja. Pulicer je nakon Autkoltovog odlaska na stripu angažovao slikara i ilustratora Džordža Bendžamina Luksa, pa je Njujork jedno vrijeme imao dva Žuta Dječakâ. Motivisan ratom dvaju novinskih divovâ zbog stripa, urednik New York Press-a Ervin Vordmen u svojim novinama 1897. godine objavio je oštar komentar na konkurentske novine, koje je nazvao žutim novinarstvom (yellow journalism). Upravo taj izraz zaživio je, proširio se i ustalio u novinarskom žargonu širom svijeta iako su u isto doba pored njega istovremeno postojali izrazi school of Yellow Kid journalism ili, skraćeno, Yellow Kid journalism, za koje je jasnija motivacija i način njihovog nastanka.
Sedma sila
S obzirom na to da novine imaju velik uticaj na javno mišljenje, one su svakako moćne. Zašto ih baš nazivamo sedmom silom i kojih im to šest silâ prethodi? Iako se na to pitanje na prvi pogled ne može baš jednoznačno odgovoriti, za pronalaženje valjane etimologije treba vidjeti imaju li drugi evropski jezici u tom značenju isti ili sličan izraz, koji je to izraz i zna li se njegova etimologija. Tako npr. u engleskom jeziku postoje izrazi fourth estate ili fourth power ‘četvrti stalež, četvrta vlast ili četvrta sila’ te istoznačni izrazi u njemačkom (vierte Gewalt ili vierte Macht), francuskom (quatrième pouvoir), italijanskom (quarto potere) i španskom jeziku (cuarto poder). U ruskom jeziku prema engleskom modelu nastao je izraz четвёртая власть, koji postoji istovremeno sa ruskim izrazom шестая держава ʻšesta državaʼ. Očigledno je da su frazemi različitih brojevnih sastavnicâ koji su zamjensko ime za novinarstvo i novine povezani; pitanje je: kako? Među navedenim izrazima najstarijim se smatra engleski izraz fourth estate ‘četvrti stalež’, koji je još u XVIII stoljeću označavao srednje i niže društvene slojeve koji su se pojavili na društvenoj sceni. Do tada su postojala samo tri staležâ: plemstvo, sveštenstvo i građanstvo. Međutim, pod četvrtim staležom u nekim državama razumijevala se vojska, tj. neko ko se suprotstavlja postojećim staležima. Nakon toga izraz se počeo vezivati uz književnost i na kraju uz novinarstvo. Škotski istoričar i filozof Tomas Karlajl (1795. – 1881.) bilježi da je izraz fourth estate ʻčetvrti staležʼ prvi upotrijebio britanski političar i filozof Irac Edmund Berk (1730. – 1797.) na sjednici parlamenta 1787., na kojoj se raspravljalo o tome da sjednice Donjeg doma britanskoga parlamenta (House of Commons), u kojem su sjedali narodni poslanici, budu otvorene za predstavnike štampe. Istovremeno su u Gornjem domu parlamenta (House of Lords ili House of Peers) sjedali predstavnici sveštenstva i plemstva. Uz prisutna tri staležâ (sveštenstvo, plemstvo i građanstvo) u parlament je uskoro ušao četvrti stalež, koji je posmatrao sjednice parlamenta s galerije, i koji je uskoro postao vrlo moćan i važan društveni faktor jer je oblikovao javno mišljenje. Izrazi u drugim evropskim jezicima korespondiraju s engleskim izrazom i pokazuju dominaciju broja četiri u oblikovanju izraza. Međutim, na Kontinentu se osnovom analognog koncepta nastanka tog izraza smatra učenje francuskog pravnika, filozofa i pisca Šarla de Monteskjea (1689. – 1755.), koji je u svom kapitalnom djelu O duhu zakona predlagao politički system u kojem je vlast u državi podijeljena na zakonodavnu, izvršnu i sudsku. Ta teorija o podjeli vlasti postala je temelj građanske demokratije. Ipak, ruski izraz шестая держава ʻšesta državaʼ nastao je na drukčiji način i malo kasnije, u XIX stoljeću. Novinarstvo je nazvano šestom državom jer se aludiralo na pet evropskih državâ, pet velesilâ tog doba: Veliku Britaniju, Francusku, Njemačku, Austro-Ugarsku i Rusiju. Motivacija i nastanak b/c/h/s frazema sedma sila vrlo su bliski motivaciji i nastanku ruskog frazema pa se njegov nastanak obično smješta u doba Francuske revolucije, iako za to ne postoje pouzdane potvrde. Naravno, inventivnost se pripisuje ni više ni manje nego Napoleonu Bonaparti (1769. – 1821.), koji je novinarstvo nazvao petom silom uz postojeće četiri: Rusiju, Veliku Britaniju, Francusku i Austro-Ugarsku. Međutim, nakon ujedinjenja italijanskih (1861.) i njemačkih (1871.) zemaljâ u moderne nacionalne države broj evropskih velesilâ povećao se, te je novinarstvo palo na ljestvici i postalo sedma sila. Upravo se taj izraz ustalio kod nas bez obzira na turbulentno stoljeće obilježeno dvama svjetskim ratovima i preslagivanjem moći na svjetskom planu.
LITERATURA:
- Barbara Kovačević – Novinska patka, žuta štampa i sedma sila, Hrvatski jezik, vol.5, no.1, Zagreb 2018.
