O kategoriji gramatičkog roda

Valja razlikovati, sa jedne strane, gramatički rod od prirodnog pola, a, sa druge strane, gramatički rod od deklinacione (sklonidbene, po hrvatski) vrste. Što to znači? To znači sljedeće: u gramatikama se često pravi gruba greška pa se kaže, npr., da je imenica TATA imenica ženskog roda, i to samo zbog toga što u nominativu jednine završava na -a. Imenica TATA u padežnoj promjeni deklinira se kao imenice koje u nominativu jednine završavaju na -a (žena, kuća, djevojka, snaha, baba, glava itd.): imenice koje su zaista u ogromnoj većini slučajeva imenice ženskog roda. Međutim, to što su imenice koje u nominativu jednine završavaju vokalom -a u pretežnom broju slučajeva imenice ženskog roda NE ZNAČI DA MOŽEMO I DA SMIJEMO POVUĆI ZNAK JEDNAKOSTI IZMEĐU DEKLINACIJE (SKLONIDBE) IMENICA KOJE ZAVRŠAVAJU NA -A U NOMINATIVU JEDNINE I KATEGORIJE ŽENSKOG RODA. Jer, postoji i ne mali broj imenica koje u nominativu jednine završavaju na -a, a koje nisu ženskog, nego muškog roda: tata, badža, dasa, bata, ćata, Pera, Žika itd. I sad dolazimo da onog najbitnijeg: GRAMATIČKI ROD IMENICE NE ODREĐUJE SE PO NASTAVKU KOJIM ZAVRŠAVA NEKA IMENICA, NEGO PO RODU ATRIBUTA KOJI DOLAZI UZ TU IMENICU. Drugim riječima i preciznije: GRAMATIČKI ROD NIJE MORFOLOŠKA, NEGO SINTAKSIČKA KATEGORIJA. Ili, na našem konkretnom primjeru: pošto uz imenicu tata dolazi atribut u muškom rodu, npr. dobar, pažljiv, odgovoran itd. imenica TATA- i sve imenice poput imenice TATA-  su imenice muškog roda, a dekliniraju se kao imenice na –a, od kojih su većina zaista imenice ženskog roda.