O vezi između crkve i ćirilice, sinagoge i sabora

Članak koji je pred vama ovdašnjim je jezičnim uzusima (blago) prilagođen rad dr Dubravke Ivšić-Majić “O vezi između crkve i ćirilice, sinagoge i sabora”. Nadamo se da će vam biti na intelektualno zadovoljstvo i od spoznajne koristi

U razvoju čovječanstva religija se pojavila rano, a zajedno s njom i posvećena mjesta na kojima su se ljudi okupljali i prinosili žrtve i molitve. Na takvim mjestima s vremenom su se razvile građevine koje se danas zajedničkim imenom mogu nazvati hramovi ili bogomolje. U našim krajevima nalaze se bogomolje triju velikih religijâ: hrišćanstva, islama i judaizma.

1. Hram je ‘građevina posvećena nekom božanstvu’ i ‘mjesto bogoslužja’, a u prenesenom značenju i ‘vrlo važno mjesto neke djelatnosti’ (npr. hram umjetnosti). Riječ hram je slavenskog porijekla, postala od praslavenske riječi *xormъ, kojoj je izvorno značenje bilo ‘drvena građevina’.

2. Posvećena zgrada u kojoj se na bogoslužju i molitvi okupljaju hrišćani naziva se crkva. U većini jezikâ crkva kao građevina i Crkva kao zajednica hrišćanâ nazivaju se istom riječju.

U ranim hrišćanskim spisima postojale su dvije grčke riječi koje su označavale crkvu: ἐκκλησία [ekklēsía] i κυριακόν [kyriakón]. U Novom zavjetu ἐκκλησία [ekklēsía] je riječ kojom se označava ‘Crkva kao zajednica hrišćanâ’, a kasnije je zabilježeno i značenje ‘crkva kao građevina’. Izvorno je ta riječ značila ‘starogrčka narodna skupština’, a preko latinskog ecclesia razvila se u riječi za crkvu/Crkvu u romanskim jezicima (uporedi npr. italijansko chiesa, špansko iglesia, francusko église). Druga grčka riječ, κυριακόν [kyriakón], izvorno je poimeničeni pridjev κυριακός [kyriakós] ‘gospodnji’, koji se u Novom zavjetu pojavljuje dva puta: u izrazima ‘dan Gospodnji’ i ‘večera Gospodnja’. U značenju ‘dom Gospodnji, crkva’ počela se upotrebljavati u kasnoj antici, a s vremenom se značenje proširilo i na ‘zajednicu hrišćanâ, Crkvu’. Ta riječ preko vizantijskogrčkog κυρικόν [kyrikón] dospjela je u germanske jezike (uporedi starovisokonjemačko chirihha, njemačko Kirche, englesko church), a uz germansko posredništvo u slavenske jezike, pa tako i u b/c/h/s jezik. B/c/h/s riječ crkva, kao i u drugim slavenskim jezicima (npr. slovenačko cẹ́rkev, rusko цéрковь, češko církev), posuđena je iz nekog germanskog jezika u doba pokrštavanja.

Grčki pridjev κυριακός [kyriakós] ‘gospodnji’, koji je ishodište tih riječi, izvedenica je od riječi κύριος [kýrios] ‘gospodin’, koja je vjernicima poznata iz zaziva Kyrie eleison ‘Gospodine, smiluj se’. Od riječi κύριος [kýrios] ‘gospodin’ izvedeno je i grčko ime Κύριλλος [Kýrillos]. B/c/h/s odraz tog imena je Ćiril(o), a nosilo ga je više svetacâ, među kojima je najpoznatiji sveti Ćirilo iz IX stoljeća, slavenski apostol i opismenitelj, te autor prvog slavenskog pisma ‒ glagoljice. Poslije su Ćirilovi učenici osmislili novo slavensko pismo slično grčkomu alfabetu i nazvali ga u čast svom učitelju ćirilica.

3. Jevrejska bogomolja i mjesto okupljanja na hebrejskom jeziku naziva se bēyth kneset ‘kuća okupljanja’, knesset ‘okupljanje, mjesto okupljanja’ (Knesset je danas naziv za izraelski parlament). U grčkim prevodima Starog zavjeta hebrejska riječ knesset ‘mjesto okupljanja’ prevodi se riječju συναγωγή [synagōgḗ]. Izvorno značenje te riječi je ‘mjesto okupljanja, okupljanje’ i izvedena je od glagola συνάγω [synágō] ‘okupljati’. U b/c/h/s i druge evropske jezike grčka riječ συναγωγή [synagōgḗ] posuđena je uz posredništvo latinskog synagoga, u kojem se razvilo značenje ‘zajednica Jevrejâ’. Grčka riječ συναγωγή [synagōgḗ] poslužila je kao uzor prema kojem je, izvođenjem od glagola sъbьrati ‘skupiti se, okupiti se’, kao prevedenica nastala starocrkvenoslavenska riječ sъborъ. Ta riječ posuđena je u b/c/h/s jezik kao sabor i danas ima značenja ‘hrvatski parlament’ i ‘zasjedanje članovâ neke organizacije, konvencija, skupština’. Starocrkvenoslavenska riječ sъborъ posuđena je i u ruski (собóр), ali sa značenjem ‘katedrala’. Ishodište starocrkvenoslavenske riječi sъborъ jest praslavenski *sъborъ ‘skup’, od čega se razvila i b/c/h/s riječ zbor ‘skup više ljudi; veliki pjevački sastav’.

4.Vjernici islamske vjeroispovijesti na molitvu se okupljaju u džamiji. Ta riječ posuđena je preko turskog cami iz arapskog ǧāmi, što je particip glagola ǧama῾a ‘udružiti se’. Značenjski razvoj te riječi sličan je onome u riječima sinagoga i ecclesia, tj. ‘mjesto okupljanja, skupština’ > ‘mjesto molitve’. Postoje mišljenja da bi terminološki trebalo razlikovati hramove i bogomolje. Hramovi bi prema njima bili ‘sveta prebivališta bogovâ’ odnosno ‘simbol božanske prisutnosti’. Bogomolje bi, s druge strane, u prvom redu trebalo smatrati sastajalištima vjernikâ. One služe za okupljanje zajednice i obavljanje određenih obredâ. U prilog takvom razlikovanju djelimično govore i ovdje obrađene etimologije naziva za bogomolje.

LITERATURA: