U drugom izdanju “Srpskog rječnika” Vuka Stefanovića Karadžića (1852) uz riječ bostan stoji ova izreka: “Kako radi, obraće zelen bostan, tj. propašće”. Ta ista izreka, samo u nešto drukčijem obliku, i uz drugu odrednicu (propasti), zabilježena je još u prvom izdanju pomenutog rječnika (1818), ovaj put s obrazložnjem na njemačkom i latinskom: “obraćeš zelen bostan (du wirst nicht gut fahren, male succedet tibi)”, što opet u suštini znači: ‘nećeš se dobro provesti’ ili ‘ne piše ti se dobro’. Frazem obrati zelen bostan upotrebljava se kod nas često i bez atributa zelen, pa se govori samo: obrati bostan, u istom značenju: ‘zlo proći, propasti’, ‘nastradati’. Primjerâ takve upotrebe ima dosta i u našoj govornoj praksi i u književnosti. U “Rečniku SANU” navodi se ova potvrda iz djela Milovana Glišića: “Pa još ako uhvate da sam ja tome uzrok, onda sam ti obrao bostan”. Isti frazem, upravo u takvom obliku, nalazi se na više mjestâ i u velikom četvorotomnom romanu “Vreme smrti” Dobrice Ćosića. Evo nekoliko zabilježenih primjerâ: “To jest, ako ne savijemo šiju. A onda smo obrali bostan. Ne, nismo obrali bostan, gospodine Marinkoviću (knj. I, str. 155, izd. 1972)”. Ili: “Obraćemo bostan ako osvanemo ovde. Neka on obere bostan (II, 26)”. “Onda si obrao bostan (III, 367)” itd. U romanu “Daleko je sunce” istoga pisca postoji i šira verzija ovog frazema: obrati zelen bostan: “Ako ovi zavladaju, obrasmo mi zelen bostan”. Jasno je da je u svim ovim rečenicama umjesto pomenutog frazema moglo stajati: “loše smo prošli”, “stradaćemo” i sl. Kako je nastao izraz obrati (zelen) bostan, objasnio je M. S. Lalević još u predratnoj seriji časopisa Naš jezik (br. 2, 1934, 282). On kaže: “Obrao je zelen bostan (…) znači da je neko uradio posao kako ne treba (…) slično baštovanu koji rano obere bostan (…) Otuda i za čoveka koji propada kažemo ’Obrao je bostan’ ”. Iz ovoga moglo se lako razviti značenje: ‘loše se provesti’, ‘loše proći’, ‘propasti’, ‘stradati’. Kako vidimo, frazem obrati (zelen) bostan značenjski je sličan frazemu naći se u nebranom grožđu, samo što nije nastao na isti način, u istoj životnoj situaciji, niti u istom kraju, jer je očigledno da je mogao nastati samo na području gdje ima dosta bostana, kao što je i izraz naći se u nebranom grožđu nastao u nekom vinogradarskom kraju. No, bez obzira na to, oba su se ta frazema proširila po cijelom našem govornom području i često se upotrebljavaju – i u svakodnevnoj govornoj praksi i u literaturi.
LITERATURA:
- Milan Šipka- “Zašto se kaže?”, Prometej, Novi Sad 2013.
