Ostac i kvasina

Članak koji je pred vama ovdašnjim je jezičnim uzusima (blago) prilagođen rad dr Dubravke Ivšić-Majić i dr Perine Vukše-Nahod “Tko će poć va ocat, a tko otić na kvasinu?”. Nadamo se da će vam biti na intelektualno zadovoljstvo i od spoznajne koristi

Ocat/ostac i ulje nalaze se u svakoj kuhinji, na stolu u mnogim restoranima, uobičajen su začin za salate, neizostavan sastojak brojnih jelâ, a primjenu imaju u kućanstvu i izvan kuhinje. Očekivano je da su riječi za dva tako obična i svima poznata pojma u b/c/h/s jeziku stare – posvjedočene su barem od XV stoljeća. Iako stare, one u b/c/h/s jeziku nisu naslijeđene slavenske riječi, nego su rane posuđenice iz latinskog. Riječ ocat/ostac posuđena je iz latinskog acetum ʻocat/ostacʼ, preciznije ʻvinski ocatʼ, a o ranom vremenu posuđivanja (prije VII stoljeća) govori nam glasovni razvoj – b/c/h/s o na mjestu latinskog a. Ta riječ potvrđena je, npr., u svim trima hrvatskim narječjima. U čakavskim govorima na Kvarneru (npr. Novalja, Rab, Omišalj), u Hrvatskome primorju (Novi Vinodolski) i u Istri (Medulin, Brseč) u kosim padežima može doći do zamjene c sa s, npr. genitiv jednine osta. U štokavskim govorima (npr. Dubrovnik, Putniković na Pelješcu) analogijom prema kosim padežima nastao je nominativni lik osto. U kajkavskim govorima zabilježeno je nekoliko varijanti: ocet (Sveti Đurđ), ocẹt (Peteranec), ocẹt (Varaždin), oct (Kupinec, Pisarevina) ili ost (Lukovdol, Osojnik) te primjeri s protetskim j – jocet (Okešinec) ili joct (Virje). Latinska riječ acetum rano je posuđena i u germanske govore, i dala je srednjovisokonjemački lik ezzīh (savremeno njemačko Essig), koji je posuđen u slovenački kao jẹ́sih, a istog porijekla su i likovi jesek (Tršće), jeseh (Delnice) ili jesih (Fužine) u zapadnim goranskim govorima. Osim toga, latinsko acetum u b/c/h/s jezik posuđeno je ponovo u novije doba u hemijskim nazivima acetat ʻso octene kiselineʼ i aceton. Imenica acetum izvedena je od latinskog glagola aceo ʻbiti kiseo, biti oštarʼ, od indoevropskog korijena *h₂ek’– ʻbiti oštarʼ. Od istog korijena u latinskom jeziku nastao i pridjev acer ʻoštarʼ, od kojeg je izveden lik *acrumen, a taj je u italijanskom postao agrume – naziv za kiselkasto voće (limun, naranču, grejp, mandarinu i sl.). Gledamo li još dublju jezičnu srodnost, indoevropski korijen *h₂ek’– ʻoštarʼ dao je u grčkom jeziku pridjev ἄκρος ʻkrajnji, najviši, koji stršiʼ. Od tog pridjeva tvorene su brojne složenice, a neke od njih dospjele su i u b/c/h/s jezik, npr. akropola (ἀκρόπολις) ʻgornji gradʼ, akrostih (ἀκροστιχίς) ʻpjesma u kojoj početna (“vršna”) slova stihovâ tvore riječ ili porukuʼ i akronim ʻriječ tvorena od početnih (“krajnjih”) slovâ ili slogovâ niza riječiʼ i još akrobat (ἀκροβατής), doslovno ʻkoji hoda na vrovima prstijuʼ. Vratimo se na ocat/ostac. Od granice srednjočakavskog i južnočakavskog dijalekta počinje područje na kojem se za ʻocatʼ čuje slavenska riječ kvasina, a tako je i u novoštokavskim ikavskim (Škabrnja, Lovreć, Komin) i ijekavskim (Slivno Ravno) govorima. Riječ je izvedena od osnove kvas ʻnešto kiselo: kiselo tijesto, fermentirano pićeʼ, odakle je i rusko квас, poznato piće od raži i ječma te b/c/h/s kvasac. Sve te riječi potiču od korijena koji je i u riječima kiseo, kiseliti. U štokavskim govorima u Slavoniji (Bebrina, Garčin, Gradište) u značenju ʻocat/ostacʼ pojavljuje se riječ sirće, uz varijante sirket (Okučani) i sirke (Davor), koja nema veze sa sirom, nego je turcizam persijskog porijekla (tur. sirke). Riječ ulje posuđena je iz latinskog oleum ʻuljeʼ, tačnije ʻmaslinovo uljeʼ. Latinska riječ oleum ʻmaslinovo uljeʼ, baš kao i riječi olea, oliva, koje označavaju ʻmaslinuʼ kao drvo i plod, porijeklom su iz grčkog (ἐλαία ʻmaslinaʼ, ἔλαιον ʻ(maslinovo) uljeʼ). Značenje, odnosno srodnost riječi oleum ʻuljeʼ s riječima olea, oliva ʻmaslinaʼ pokazuju da je izvorno ulje upravo maslinovo ulje. Riječ je takođe zabilježena u svim trima narječjima. U štokavskom su ovjerene dvije varijante: ulje (Grubišno Polje, Dubrovnik) ili uje (Klis, Opuzen, Putniković). U čakavskim govorima nalazimo ulje (Novalja, Rivanj, Kukljica, Komiža), uje (Pitve, Brusje), uli (Omišalj), ule (Crikvenica, Nerezine), ulji (Kraljevica, Novi Vinodolski), uji (Grobnik), vuje (Vrgada). I u kajkavskim govorima zabilježene su mnoge fonološke varijante, među kojima su ulije (Cerje Zagrebačko), ualje (Ivanec), uolje (Sveti Križ Začretje), uole (Gerovo), ọļe (Sveti Đurđ), ọulije (Mursko Središće) te primjeri s početnim suglasnicima vulje (Kupljenovo) i xoļe (u govorima podravskog dijalekta). U mnogim čakavskim govorima na Kvarneru, u Hrvatskom primorju i u Istri od riječi ulje izvedene su riječi uljika (Kraljevica, Medulin, Kaldir), ulika (Baška, Senj, Kraljevica, Grobnik, Medulin, Labin) ili ulikva (Omišalj), koje označavaju maslinu. Latinska riječ oleum postala je riječ kojom se označava ulje u mnogim evropskim jezicima: romanski jezici poput italijanskog i francuskog svoje riječi oglio (italijansko), odnosno huile (francusko), naslijedili su iz latinskog, dok su germanski jezici poput engleskog i njemačkog svoje riječi oil (englesko), odnosno Öl (njemačko), posudili iz latinskog. Latinska riječ oleum dospjela je i u druge slavenske jezike, npr. slovenačko ọ́lje te češko i poljsko olej. U Slavoniji i drugim štokavskim govorima u značenju ʻuljeʼ upotrebljava se riječ zejtin (Bebrina, Brodski Stupnik, Slobodnica) ili zetin (Cerna, Darda). Ta riječ je turcizam arapskog porijekla, čije je izvorno značenje takođe ʻmaslinovo uljeʼ. I slavenska riječ maslina upućuje na najvažniju primjenu te biljke. Naime, riječ maslina izvedena je od imenice maslo, čije je jedno od najstarijih značenjâ ʻuljeʼ. Od iste riječi maslo (od starijega *maz-slo) izvedena je i riječ maslac, a svim tim riječima u osnovi je glagol mazati, pa je izvorno značenje ʻono čime se mažeʼ. Od osnove glagola mazati izvedena je i riječ mast (od starijega *maz-tь), doslovno ʻono što se mažeʼ. Danas se riječ mast povezuje s masnoćom, netopljivom supstancom u živim organizmima, ali u starijem jeziku riječ mast posvjedočena je i u značenju ʻbojaʼ i ʻboja putiʼ, pa tako i u frazemu premazan svim mastima, koji se govori za lukave, prepredene ljude, mast ne znači ʻmasnoćaʼ nego ʻbojaʼ.