Izraz ostati na cjedilu, ili naći se na cjedilu, u značenju: ‘naći se u neprilici’, ‘biti prevaren’ i sl., dio je šire izreke, koju je Vuk Stefanović Karadžić takođe zabilježio u “Srpskim narodnim poslovicama”. Tu stoji: “Ostao kao brabonjak na cjedilu. Đe koja se ovca i koza pobrabonja u muzlici kad je muzu, pa kad se mlijeko procijedi, brabonjci ostanu na cjedilu. Mjesto brabonjak govori se i druga riječ”. Prvobitni smisao ovog izraza, bio je, dakle, u poređenju: “ostati napušten i osramoćen, kao brabonjak na cjedilu” (da umjesto brabonjak ne kažemo jednu još ružniju riječ). Kasnije je izraz skraćen, pa se govori samo ostati na cjedilu, u već rečenom značenju, koje je u “Rečniku Matice srpske” ilustrovano primjerom iz djela Stevana Sremca: “I tako frajla Jula ostala na cedilu”. Pored ostati na cjedilu, u našem jeziku postoji i izraz ostaviti koga na cjedilu, sa značenjem: ‘izdati, iznevjeriti koga’, ‘napustiti koga’ i sl. Tako se za izigranog čovjeka, koji je ostavljen u teškoj situaciji, kad mu je pomoć bila najpotrebnija, obično kaže da je “ostavljen na cjedilu”. Primjerâ upotrebe ovog izraza ima mnogo – i u dnevnoj štampi i u običnom, svakodnevnom govoru. To nije ni čudno, jer pri današnjem stanju morala (naročito u politici) nije, nažalost, rijedak slučaj da nekoga na pravdi boga ostave na cjedilu, ili da, sticajem okolnosti, sâm, kao brabonjak, ostane na cjedilu.
LITERATURA:
- Milan Šipka- “Zašto se kaže?”, Prometej, Novi Sad 2013.
