Pismo

Kada su se naši preci, stari Sloveni, doselili na Balkan (negdje između V i VI stoljeća naše ere), bili su potpuno nepismeni. Nisu imali svoga pisma niti su upotrebljavali bilo kakve znakove ili slova, kojima bi mogli zapisivati glasove svoga jezika. U svakodnevnom životu, međutim, javljala se potreba da se nešto zapiše i zapamti. U nedostatku pisma, služili su se drugim sredstvima: zarezivali su prutove (takozvane “raboše” ili “rovaše”) i tako bilježili dugove i sl., ili su crtama označavali ono što je trebalo zapamtiti.

O tome crnorizac (kaluđer) Hrabar početkom desetog stoljeća piše:

“Ranije, dakle, Sloveni ne imađahu (nisu imali) knjiga, nego crtama i zarezima čitahu i gatahu, budući pogani (jer su bili mnogobošci). Krstivši se, pak, rimskim i grčkim pismenima siljahu se (bili su prisiljeni) pisati slovensku riječ bez reda. Ali kako se može pisati dobro grčkim pismenima bog, ili život, ili vrlo, ili crkva, ili čekanje, ili širina, ili otrov, ili gdje, ili mladost, ili jezik i drugo slično ovome? I tako bijaše mnogo ljetâ. Potom čovjekoljubac Bog, pomilovavši rod slovenski, posla im svetoga Konstantina Filozofa, zvanog Kirilo, muža pravednog i istinitog, i stvori im 38 pismenâ, neka po ugledu na grčka slova, neka prema slovenskoj riječi (…)”

Tako su, eto, naši preci dobili prvo pismo.

Sve ovo uglavnom već znamo iz istorije, ili smo o tome negdje nešto pročitali. Manje je, međutim, poznato kako je nastala sâma riječ pismo, ili glagol pisati, od kojeg je ona izvedena. Značenje glagola pisati, kao i mnogih drugih riječi, mijenjalo se kroz stoljeća. Kad danas kažemo pisati, to za nas znači:’bilježiti slova’, ‘zapisivati glasove ili riječi’ i sl. Ranije, međutim, nije bilo tako. Pisati je u početku značilo – ‘crtati’, ‘šarati’, ‘slikati’.

Zapitaćete se, vjerovatno, kakve veze ima pisanje s crtanjem, odnosno šaranjem i slikanjem, kad su to dvije različite radnje, dva različita posla, pa čak i dvije različite grane umjetnosti!?

Zaista jeste čudno, ali neka veza tu ipak postoji. Već u raspravi crnorisca Hrabra mogli smo zapaziti da su stari Sloveni, prije nego što su dobili prvo pismo, “crtama i zarezima čitali i gatali”. Oni su, dakle, crtajući zapisivali razne podatke (o dugovima i sl.). A to je već bilo u nekom smislu – pisanje. Kasnije, kada su dobili pravo pismo, i riječ pisati dobija novo značenje (‘bilježiti slova’), dok se staro, izvorno značenje (‘crtati’) polako gubi.

Pradavno značenje glagola pisati ipak se zadržalo u nekim riječima i izrazima. Mi i danas, na primjer, kažemo: lijep kao upisan (tj. ‘naslikan’); imamo i izraz upis-ljepotica, pridjev živopisan, a u nekim krajevima šarenu ovcu nazivaju piska. U slovenačkom jeziku, koji nam je veoma blizak, pisan znači – ‘šaren’. Od iste je osnove i pridjev пёстрый (pjostrij) u ruskom jeziku, koji takođe znači – ‘šaren’. Sve su te riječi u vezi sa starim značenjem glagola pisati, od koga je kasnije izvedena i imenica pismo.

Po tome što su Sloveni nekada pisali “crtama i zarezima”, neki učeni ljudi izvode zaključak da su naši preci poznavali pismo mnogo ranije nego što se to misli. Kako je stvarno bilo, teško je reći, jer zapisâ iz toga vremena nema. Jedino su nam ostale riječi pisati, pismo i pismen, te izrazi “lijep kao upisan” i “upis-ljepotica” da na osnovu njih gatamo o davnim vremenima i odgonetamo pradavni smisao tih riječi.

LITERATURA: