Ploviti se mora – kako doći do cilja?

Članak koji je pred vama ovdašnjim je jezičnim uzusima (blago) prilagođen rad dr Dubravke Ivšić-Majić i dr Perine Vukše-Nahod “Ploviti se mora – kako doći do cilja?”. Nadamo se da će vam biti na intelektualno zadovoljstvo i od spoznajne koristi.

Kompas je sprava za određivanje strana svijeta, tj. za orijentaciju u prostoru. Prije pronalaska kompasa ljudi su se orijentisali gledanjem okoline – prema prirodnim ili izgrađenim objektima. Glavni orijentiri pomorcima na otvorenom moru bili su sunce u podne ili zvijezda sjevernjača noću, te vjetrovi koji duvaju iz stalnih smjerovâ ako je nebo bilo zastrto oblacima. Najstariji kompas bio je magnetski kompas, a magnetsku iglu za pokazivanje smjera prvi su upotrijebili Kinezi. Navigaciju pomoću kompasa u Evropu su donijeli Arapi. Smatra se da su se u Evropi kompasom prvi služili italijanski pomorci iz grada Amalfi, od XII/XIII stoljeća. Kod južnih Slavena Dubrovčani su kompas zasigurno upotrebljavali već početkom XIV stoljeća. Riječ kompas posuđena je preko njemačkog Kompass (uporedi i englesko compass) iz italijanskog compasso ‘šestar’. Ta italijanska riječ izvedena je od glagola compassare ‘tačno izmjeriti’ (od starijeg ‘izmjeriti koracima’), a u osnovi joj je latinska riječ passus ‘korak’. Najstarija značenja su ‘šestar, krug nacrtan šestarom’, zatim ‘tačna mjera’ te ‘sunčani sat’, ‘sat’ i ‘(morski) kompas’. U hrvatskim mjesnim govorima riječ kompas ima značenja ‘kompas’ i ‘šestar’. U govorima u kojima postoji značenje ‘kompas’ riječ je preuzeta iz hrvatskoga standardnog jezika ili direktno iz njemačkog. Takve potvrde nalazimo u kajkavskim govorima i štokavskim govorima u Slavoniji. U govorima u kojima je zabilježeno značenje ‘šestar’ riječ je posuđena iz italijanskog. Uglavnom je riječ o čakavskim govorima; npr., kompas je ‘šestar’ u govoru Dračevice na Bolu, u govoru Blata na Korčuli ‘bačvarski i brodograđevni šestar’, a u trogirskom govoru ‘oruđe u gradnji drvenih brodovâ, pomično mjerilo, šestar’. U čakavskim i štokavskim govorima uz obalu u značenju ‘kompas’ najčešće se upotrebljava riječ busola s njenim varijantama. Oblik busola češći je u sjevernim i srednjim čakavskim govorima, npr. u govoru Mošćeničke Drage, Lovrana, Kastva, Drage, Šmrike, Kraljevice, Crikvenice i Novalje. Oblik busula proteže se od Medulina, Bakarca, Beloga, Senja, Kukljice, Vrgade i Murtera sve do Bola, Pitava, Zavale, Vrboske i Blata na Korčuli. U splitskom govoru zabilježeno je najviše varijanatâ: busola/busula/bušula. Oblik bušula specifičan je za trogirski govor, u kojem je ovjeren i glagol bušolat (se) ‘orijentisati se’. U novoštokavskim ikavskim govorima ima nekoliko varijanatâ: busola je zabilježena u govorima Liča, Klisa, Vrgorca i Brela, busula u govoru Lovreća, dok u Podgori može biti busola i busula, kako je uobičajeno i u nekim istočnohercegovačkim govorima, npr. u govoru Dubrovnika i većini govora Neretvanske doline. Riječ busola posuđena je prema italijanskom bussola odnosno venecijanskom bossola. Izvorno je značenje ‘kutija (od šimšira)’ (italijansko bosso ‘šimšir’). Značenje ‘kompas’ razvilo se prema kutiji u kojoj je bila smještena magnetska igla. O toj poveznici svjedoče i dijalekatske potvrde. Npr., u kastavskom govoru ‘šimšir’ je busol, a u žminjskom busul. U roverskim i okolnim govorima busula pak znači ‘vrsta drva za narodne muzičke instrumente’. Na otoku Ižu busula znači ‘kompas’ i ‘zvijezda sjevernjača’. Veza između naziva zvijezde po kojoj su se pomorci ravnali dok nije bilo magnetske igle i kompasa zabilježena je i u jeziku starijih pisacâ, kod kojih je riječ sjevernica značila i ‘kompas’ i ‘zvijezda sjevernjača’. U nekim izvorima sprava za orijentaciju naziva se i kalamita. Ta riječ potiče iz italijanskog calamita ‘magnet’ (starije i ‘magnetska igla’). Smatra se da joj je izvor vizantijskogrčko καλαμίτα [kalamíta], što je izvedenica od κάλαμος [kálamos] ‘trska’. Naime, u srednjem vijeku magnetska igla držala se na trsci postavljenoj u posudu s tečnošću. U savremenim hrvatskim govorima riječ kalamita ima značenja ‘magnet’ i ‘gromobran’. Tako se npr. u grobničkom govoru i roverskim govorima upotrebljava u značenju ‘magnet’, u govoru Unija, Ošljaka, Pitava i Zavale u značenju ‘gromobran’, dok u govoru Medulina, Kolana, Povljane, Kukljice, Blata na Korčuli može biti ‘magnet’ i ‘gromobran’. Nezavisno od navigacijskog sistema kojim se koristimo, na moru je važno, kao i u životu, ne izgubiti kompas ili busolu.