I ove srijede (22.12.2021.) JU Gradska biblioteka Tivat našim čitateljkama i čitaocima poklanja dva reprezentativna naslova svjetske književnosti. Ove srijede to su roman „Pokojni Matija Paskal“ Luiđija Pirandela i „Mučnina“ Žan-Pol Sartra.
Luiđi Pirandelo (1867—1936) bio je italijanski romanopisac, pjesnik i dramaturg. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1934. godine, zbog svoje „hrabre i briljantne obnove drame i scene“. Njegova djela, od kojih su neka napisana i na sicilijanskom, uključuju romane, stotine kratkih pričâ i četrdeset predstavâ. Pirandelove tragične farse smatraju se pretečama drame apsurda. Jedan je od najznačajnijih dramskih pisaca XX stoljeća; pisac koji je otvorio nove puteve moderne dramaturgije. Prvi značajniji književni uspjeh postiže romanom “Pokojni Matija Paskal”, koji je napisao bdijući uz paralizovanu suprugu, 1904. godine.
Glavni junak romana, Matija Paskal, odlučuje da napusti kuću, porodicu, grad: riječju sve, usljed nesrećâ koje su ga zadesile. Matija smatra da mu od te odluke zavisi sreća, a i sâm život. Jednog dana, u kockarnici u Monte Karlu, osvaja pozamašnu svotu novca i počinje da se premišlja, da ponovo preispituje svoju odluku i na kraju odlučuje da se ipak vrati kući. Ali, kako to obično biva, sudbina ima druge planove, i Matija Paskal u novinama saznaje da je – umro!! Tačnije, u njegovom gradiću pronađen je leš i njegova supruga i njegova tašta su nesretnika identificirale kao − Matiju Paskala!! Shvativši da je službeno mrtav, te time i slobodan čovjek, prepoznao je šansu da započne novi život i da napokon živi onako kako on smatra da treba. Mijenja identitet, mijenja i svoj lični opis i započinje novi život, nadajući se da će isti biti sretniji od prethodnog.
„Pokojni Matija Paskal“ roman je koji tematizuje problematiku društvene maske koja je nametnuta svakome od nas i koje se ne možemo osloboditi. Pirandelo se u ovom romanu bavi problemom promjenljivosti ljudske svijesti u vremenskoj dimenziji. „Pokojni Matija Paskal“ roman je ispripovijedan u prvom licu, a njegovu fabulu karakterišu britke analize i refleksija, kao i mnoge realistične, komične, groteskne i tragične epizode.
“Mučnina” (fransuski “La Nausée”) roman je francuskog filozofa Žan-Pol Sartra, koji je nakon objavljivanja 1938. godine postao jedan od glavnih djelâ egzistencijalizma. Opisuje nekoliko sedmicâ u ispraznom i besmislenom životu Antoana Rokantana (Antoine Roquentin), kojeg progoni osjećaj mučnine, egzistencijalnog besmisla i straha od postojanja.
Djelo je napisano u obliku dnevnika glavnog lika, čime direktno dobijamo uvid u njegova razmišljanja i stanja svijesti. “Mučnina” gotovo da i nema prave radnje, a obiluje filozofskim i esejističkim djelovima. Bavi se pitanjima smisla života, vremena, slobodne volje, kontingencije, umjetničkog stvaralaštva, te odnosa esencije i egzistencije.
Kao i prethodnih sedmicâ, i ove srijede pred vama su dvije knjige koje su više nego vrijedne da se pročitaju. Zato vas sa zadovoljstvom očekujemo u prostorijama JU Gradska biblioteka Tivat gdje ćete doći da ih uzmete.
