Lingvistički laici, tj. prosječni govornici B/CG/H/S jezika, veoma često pitaju se koji je od dva glasovna lika glagolskog pridjeva trpnog iz naslova ovog članka pravilan: da li glasovni lik sa konsonantom s ili, pak, glasovni lik sa konsonantom š? U ovom članku odgovorićemo na to pitanje. A da bismo odgovorili na postavljeno pitanje moramo se- što lingvistički laici u ovom trenutku ni izbliza ne slute- vratiti u daleku prošlost našeg jezika.
U toj dalekoj prošlosti B/CG/H/S jezika, pored glagolskih kategorijâ vida, lica, načina, vremena i stanja, egzistirala je- kao kontinuant iz praslavenskog jezika- i glagolska kategorija determinisanost ⁓ indeterminisanost. U čemu je suština te glagolske kategorije, iščezle u savremenom B/CG/H/S jeziku? Suština te glagolske kategorije je u tome da su kod jednog te istog glagola- dakle kod glagola čiji je denotat ista radnja- postojale dvije osnove: jedna koja je označavala konkretnu, određenu radnju, i druga koja je označavala apstraktnu, neodređenu radnju. Preciznije: određene osnove izražavale su pojedinačnu radnju, konkretnu, tj. onu radnju koja se vrši u određenom trenutku vremena i usmjerenu ka dostizanju određenog cilja; neodređene osnove, pak, izricale su radnju kao takvu, odvojenu od uslovâ njenog realnog vršenja, tj. nezavisno od njene usmjerenosti ka cilju i vremena njenog vršenja. Na primjeru konkretnih glagola to izgleda ovako: ići (određena osnova) ⁓ hoditi (neodređena osnova); nesti (određena osnova) ⁓ nositi (neodređena osnova); vesti (određena osnova) ⁓ voditi (neodređena osnova); teći (određena osnova) ⁓ točiti (neodređena osnova) itd. Budući da neka gramatička kategorija nikad u jeziku ne nestaje apsolutno i bez traga, neke određene osnove u savremenom B/CG/H/S jeziku čuvaju se kao vezane morfeme u okviru izvjesnih glagolskih formi: izvesti, dovesti, povesti, iznesen, donesen itd.
Kad smo opisali i predstavili teoretsku bazu- tj. ustanovili da smo u davnoj prošlosti B/CG/H/S jezika kod pojedinih glagolâ imali neodređene i određene osnove- možemo se posvetiti davanju odgovora na pitanje iz naslova članka. Sada, naime, znamo da je u prošlosti našeg jezika- za denotiranje radnje „krećući se imati u rukama, na leđima, uopšte na sebi“- pored glagola nositi, koji se sačuvao i u savremenom B/CG/H/S jeziku, postojao i glagol nesti. I upravo od ovog drugopomenutog glagola- dakle glagola nesti– dodavanjem na njegovu infinitivnu osnovu nes– sufiksa –en za tvorbu participa preterita pasiva (današnjeg glagolskog pridjeva trpnog) dobili smo formu *nesen, koja u spoju sa različitim prefiksima daje naše današnje oblike glagolskog pridjeva trpnog: donesen, ponesen, iznesen, prinesen itd.
Upravo smo saznali kako su nastali oblici glagolskog pridjeva trpnog sa konsonantom s. Ali odakle oblici glagolskog pridjeva trpnog sa konsonantom š? Da bismo to objasnili, moramo se posvetiti derivaciji glagolskog pridjeva trpnog od (nekad) neodređene osnove, tj. od glagola nositi. Od ovog glagola particip preterita pasiva (današnji glagolski pridjev trpni) gradio se dodavanjem sufiksa –en na infinitivnu osnovu nosi-: nosi- + –en, što je dalo oblik *nosien. Vokal i ispred bilo kojeg vokala prelazio je u sonant j, pa smo, sukladno ovoj glasovnoj zakonitosti, dobili formu *nosjen. U završnoj fazi razvoja ove forme sonant j jotuje konsonant s koji mu prethodi, a glasovna grupa sj daje konsonant š. Na taj način dobijamo (današnju) formu glagolskog pridjeva trpnog nošen, –a, –o.
Tako smo u prošlosti B/CG/H/S jezika imali dvije forme participa preterita pasiva: nesen od glagola nesti i nošen od glagola nositi. U jednom trenutku istorije B/CG/H/S jezika- kad je riječ o pomenute dvije forme participa preterita pasiva- počeo je djelovati proces tzv. analogije: psihološki uslovljene težnje za stvaranjem ili preinačivanjem riječi ili oblika riječi prema modelima koji im prvobitno ne pripadaju. Tako je prema obliku participa preterita pasiva nošen, sa konsonantom š– analogijom prema tom obliku- konsonant š prodro i u formu nesen, koja je do tada imala konsonant s. Tako smo od glagola nesti vremenom dobili dvije forme participa preterita pasiva: nesen i nešen. A, u skladu s tim, i dvije forme glagolskog pridjeva trpnog složenog sa prefiksima: donesen/donešen; ponesen/ponešen; iznesen/iznešen; odnesen/odnešen itd.
Na ovoj razini spoznaje o proučavanom fenomenu možemo izvesti sljedeći zaključak: gramatične, tj. ispravne/pravilne su i jedna i druga forma glagolskog pridjeva trpnog: i forma donesen i forma donešen; i forma odnesen i forma odnešen; i forma ponesen, i forma ponešen itd. Jedina razlika između pomenutih parovâ jeste u načinu njihovog nastanka; zbog toga smo se- tj. da bismo objasnili te načine- morali vratiti u daleku prošlost našeg jezika. Meni to, međutim, nije bio nikakav napor. Naprotiv, bilo mi je veliko zadovoljstvo da zainteresovanima rasvijetlim suštinu ovog gramatičko-pravopisnog fenomena. A nadam se da će i vama biti jednako takvo zadovoljstvo da pročitate to objašnjenje, tj. ovaj članak.
S poštovanjem, Miomir Abović
