Domagoj Margetić rođen je 9. januara 1974. godine u Zagrebu, gdje živi i zadnjih dvadesetak godina radi kao istraživački novinar. Autor je brojnih novinarskih tekstova, kolumni, komentara u štampanim i internetskim medijima u Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Makedoniji. Kao autor ili koautor objavio je četrnaest knjiga, od kojih su najpoznatije: “Tko je opljačkao Hrvatsku” (Zagreb, 2003. godine); “Bankarska mafija” (Zagreb, 2008.godine); “Slučaj Pukanić: Ubojstvo s potpisom države”; (Zagreb, 2011. godine), “Operacija Durres: Kosovo i Novi balkanski poredak” (Beograd, 2013. godine), te “Karamarko – Najmoćniji među najkorumpiranijima” (Zagreb, 2015. godine). Domaćoj, regionalnoj i međunarodnoj javnosti poznat je po razotkrivanju i višegodišnjem istraživanju Afere Hypo, najveće bankarske afere u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.
Od važnijih slučajeva koje je istraživao i o kojima je pisao možemo izdvojiti: Slučaj Enron (1998. – 2003.); istraživanje o tzv. Gregurićevom klanu (od 2000. do 2010.); objavio je strogo povjerljive ugovore hrvatske Vlade i MMF-a 2002. godine; prvi je objavio tzv. Dosje Villach; o tajnim računima hrvatske Vlade u Austriji (2003.); objavio je i istražio tajni dosje o propasti Istarske banke (2003.); razotkrio kriminal u Hrvatskoj poštanskoj banci i malverzacije Vlade preko te državne banke (2003. – 2007.); među prvima istraživao povezanost duvanske industrije i mafije u Hrvatskoj, te objavio tajne dokumente o vezama TDR-a s kriminalnim podzemljem i međunarodnim krijumčarenjem cigareta (2003. – 2011.); objavio je i tajne dokumente o Vladinoj prodaji Dubrovačke banke (2003. – 2007.); istraživao i razotkrio ratne zločine protiv srpskih civila u Sisku 1992. i 1992. godine, o čemu je svjedočio i pred srbijanskim Tužilaštvom za ratne zločine u Beogradu ; istraživao i razotkrio veze mafije, INA-e i međunarodnog šverca nafte preko Hrvatske (2003. – 2005.) ; istraživao tajne račune Ministarstva finansija Republike Hrvatske (2004. – 2008.); istraživao je i razotkrio Aferu Zagrebačka banka (2003. – 2010.); prvi je objavio dokument tajnog sporazuma Radovana Karadžića i Richarda Holbrookea za kojeg su mnogi tvrdili da ne postoji (2005. – 2007.); od 2005. do 2010. godine istraživao i objavio feljton o pozadini ubistva srbijanskog premijera Zorana Đinđića; prvi je istraživao i pisao o ratnim zločinima hrvatskih oružanih snaga nad civilima u Mrkonjić Gradu (2005. – 2012.); istraživao je i objavio dokumente o pranju novca preko tajnih računa kod Privredne banke Zagreb (2005.- 2010.); istraživao i objavio dokumente o nezakonitoj privatizaciji duvanske industrije u Hrvatskoj, prije svega TDR-a i TDZ-a (2005. – 2010.); prvi je objavio tajne dokumente Hrvatske narodne banke o procesu sanacije banaka u Hrvatskoj (2007.); objavio je videosvjedočenje svjedoka koji je za generala Ivana Čermaka učestvovao u međunarodnom krijumčarenju kokaina (2007.); prvi je objavio tajni dokument Hrvatske narodne banke o privatizaciji banaka u Hrvatskoj (2007.); istraživao je i razotkrio Slučaj NAMA (2008.); istraživao je i objavio istraživanje o ratnim zločinima hrvatskih oružanih snaga u Bosanskom Brodu i Sijekovcu (2008. – 2011.); istraživao i objavio feljton o aktivnostima međunarodnog kriminalnog klana Osmani (2008. – 2012.); prvi objavio tajne dokumente o međunarodnom krijumčarenju nuklearnih materijala i oružja preko Hrvatske 1990.-ih godina (2008.); istraživao i razotkrio Slučaj Geotehnika, nakon čega je bivši šef Ureda Predsjednika Republike procesuiran zbog korupcije (2008. – 2011.); istraživao i objavio dokumente o tajnim zajedničkim financijskim operacijama Tuđmana i Miloševića tokom 1990.-ih (2008.); prvi istraživao i pisao o korupciji i organizovanom kriminalu u Carinskoj upravi (2009. – 2011.); razotkrio sukob interesa ministra pravosuđa (2009.); prvi je objavio tajne transkripte sms poruka ubijenog Iva Pukanića (2010.); istraživao i prvi objavio detalje o Aferi HAC, o korupciji i kriminalu u Hrvatskim autocestama (2010.); istraživao i pisao o Aferi Hrvatska pošta (2011. i 2012.); razotkrio je kriminal i korupciju u Slučaju Dodik – Hypo (2012. – 2013.).
U međunarodnim krugovima Margetić je poznat i po dugogodišnjem istraživanju tajne zbirke umjetnina Ante Topića Mimare. U svojim novinarskim i antikorupcijskim istraživanjima blisko je sarađivao s poznatim borcem protiv korupcije u Srbiji, Vericom Barać, bivšom predsjednicom Savjeta za borbu protiv korupcije Vlade Srbije. Barać i Margetić su godinama zajedno istraživali tokove tzv. “kiparskih para”, odnosno transfere novca s ratnog Balkana preko kiparskih i drugih tajnih računa. 2014. godine održao je dvije prezentacije o svojim istraživanjima tokova novca, te balkanskim tajkunima Miškoviću i Todoriću, pred zaposlenima u Evropskoj komisiji u Bruxellesu. Autor je dvije knjige poezije: “Razotkrivanje” (2006.) i “Opraštam nebu tvoj osmijeh” (2011.), a izbor neobjavljivanih pjesama objavio je i magazin Društva hrvatskih književnika – Ogranak u Rijeci, Književna Rijeka, u broju 16 iz 2011. godine, pod naslovom “Molim te zaboravi pjesmu”, kao pjesnik bio je član uredništva i redovni učesnik Gornjogradskog književnog festivala u Zagrebu, te su mu pjesme objavljivane i u Zbornicima festivala 2015. i 2016. godine i 2018. godine. Margetić je osnivač i čuvar Muzejske zbirke “Ledana – Slavija”, jedinstvene zbirke u evropskim razmjerama. Od 2006. do 2011. godine radio je kao glavni urednik istraživačkog novinarskog portala Necenzurirano.com. Portal je ugašen pod pritiscima HDZ-ove Vlade, ali je Margetić 2016. godine pokrenuo novi format Necenzurirano kao istraživačkog televizijskog magazina. Do sad je emitovano više od stotinu istraživačkih emisija o slučajevima organizovanog kriminala i korupcije.
U avgustu 2014. godine Margetić je preživio “sačekušu” ispred stana u centru Zagreba, u kojoj je trebao biti likvidiran. Radi pod stalnim prijetnjama i fizičkim napadima, te raznim oblicima pritisaka, kojima ga kako to javno tvrdi pokušavaju prisiliti na prestanak istraživačkog novinarskog rada. Zbog svog novinarskog rada, Margetić je više od pet stotina puta privođen na razne informativne razgovore i policijska ispitivanja, devet puta je zatvaran, a protiv njega je vođeno čak četrdesetak različitih sudskih postupaka zbog njegovog pisanja (sedam puta zbog odavanja državne i vojne tajne). Nikad nije osuđivan za klevetu.
