Pravilna upotreba glagola trebati

Mnogim ljudima nije jasno kako ispravno upotrebljavati glagol TREBATI. Drugim iječima i preciznije: nije im jasno da li je TREBATI lični ili bezlični glagol, i u kojim gramatičkim kontekstima ga treba upotrebljavati kao lični, a u kojim kao bezlični glagol. Ovdje ćemo to  razjasniti, i to maksimalno minuciozno i detaljno. Kad je u pitanju upotreba glagola TREBATI u ličnoj/bezličnoj formi, najprije treba razdvojiti njegovu upotrebu u kojoj je TREBATI punoznačan glagol od njegove upotrebe u kojoj je modalan. Punoznačni glagol TREBATI izražava “biti u stanju kada se nešto mora imati za izvršavanje određene djelatnosti ili za normalno postojanje, življenje; kada se nešto mora dobiti ili nabaviti zbog pomanjkanja toga; kad je prisutnost nekoga ili nečega željena, korisna”. U gramatičkom opisu punoznačnog glagola TREBATI valja navesti da dolazi: a) sa dativom i nominativom, npr. “Treba mi nova haljina”; b) sa akuzativom i nominativom, npr. “Trebam novu haljinu”. Bez obzira da li je sa dativom i nominativom ili s akuzativom i nominativom, glagol TREBATI u ovakvoj upotrebi uvijek pokazuje lice i broj, a u perfektu i rod subjekta rečenice: “Trebala mi je nova haljina”, “Trebale su mi nove haljine”, “Ti trebaš novu haljinu”. Ono što se treba i što je u prvoj upotrebi izraženo nominativom, a u drugoj akuzativom, ne mora biti nešto neživo, nego može biti i živo, npr. “Ti nam trebaš za ovaj posao”, “Trebamo te za ovaj posao” itd. Punoznačni glagol TREBATI izražava i značenje “željeti razgovarati s nekim”. Tada dolazi sa nominativom i akuzativom, i kongruentan je (slaže se u licu, broju i, eventualno, rodu) sa subjektom, npr. “Javi se na telefon!! Treba te Jasna”, “Juče su te na fax-u trebali neki studenti”. Modalni glagol TREBATI, pak, izražava: a) objektivnu nužnost, neophodnost, tj. da neizvršavanje nečega ima neželjene, neprijatne posljedice; da nešto nije moguće ne izvršiti s obzirom na okolnosti ili cilj; da neki posao, neko stanje nije moguće izbjeći; b) oslabljeni zahtjev, nalog; savjetovanje nekoga ili odgovoranje nekoga od nečeg; c) primjerenost nečega, korist nečega; želju, namjeru govornika. U gramatičkom opisu modalnog glagola treba navesti da dolazi ili a) sa DA + prezentom drugog glagola ili b) sa infinitivom drugog glagola. Kada dolazi sa DA + prezentom, glagol je uvijek u obliku TREBA ako mora stajati u prezentu, npr. “Treba da učiš/da učite/da uče. Kad se u takvim primjerima tvrdnja iznosi uopšteno i nevezano za određeno lice, onda se koristi bezlični oblik dopunskog glagola gramatički uobličen pomoću čestice SE, npr. “Treba da se uči”. Ako TREBATI mora izraziti perfekt, onda se pojavljuje ili u obliku TREBALO JE ili u obliku koji je kongruentan (koji se slaže) sa subjektom dopunskog glagola, npr. “Trebalo je više da uči”/”trebala je više da uči”.Kad dolazi sa infinitivom, glagol je u obliku TREBA/TREBALO JE ako se tvrdnja iznosi uopšteno i nevezano za određeno lice, npr. “Treba oprati suđe”. Ako se, pak, tvrdnja odnosi na određeno lice (ako rečenica ima subjekt), onda glagol iskazuje to lice i kongruentan je (slaže se) sa subjektom:”Trebaš oprati suđe”, “Neko je trebao oprati suđe”. Modalni glagol može biti i inferencijalno upotrijebljen, pri čemu govornik procjenjuje realnost nekog događaja kao veoma vjerovatnu. Kada se u takvoj upotrebi koriste nelični oblici TREBA, TREBALO BI, TREBALO JE, onda je za nju karakteristično da se osim dopune DA + prezent javlja i dopuna DA + perfekt, npr. “Treba da je već tamo”, “Trebalo bi da su već došli”. U inferencijalnoj upotrebi javljaju se, međutim, i lični oblici glagola TREBATI, uz koje je dopuna ili infinitiv ili DA + prezent, npr. “On je dosad trebao stići/da stigne”.