U Leksičkom Vremeplovu JU Gradska biblioteka Tivat (i) ove subote donosimo objašnjenje etimologije dvije riječi. Kako smo to uobičajili, jedna riječ je iz opšteg leksikona b/c/h/s jezika, a druga je bokeljski lokalizam. Ove subote to su porijeklo i smisao leksemâ prȉvātnī i penȅo.
Leksem prȉvātnī posuđen je preko evropskih jezikâ (njemačko privat, englesko private, francusko privat) iz latinskog prīvātus ‘svoj, vlastit, poseban, privatan’, izvorno ‘lišen, oslobođen (nečeg)’, što je pasivni particip od glagola prīvō ‘lišiti (nekoga) nečeg’. Taj glagol, pak, izveden je od pridjeva prīvus ‘pojedini, vlastit, zaseban; koji je bez nečeg’, a pridjev prīvus vodi porijeklo od indoevropskog *prey-wo– (vjerovatno od korijena *prey– ‘naprijed’ sa pomakom značenja ‘koji je naprijed’ > ‘koji je odvojen’).
Penȅo (u opštem leksikonu b/c/h/s jezika ‘četka za farbanje’) vodi porijeklo od italijanskog pennello ‘četka’; mogući predložak je i venecijansko penelo. Italijanska/venecijanska riječ vodi porijeklo od vulgarnolatinskog *penĕllu(m), što je deminutiv od latinskog pēnis ‘rep’.
Sa objašnjenjem etimologije neke nove dvije riječi – jedne iz opšteg leksikona b/c/h/s jezika i jednog bokeljskog lokalizma – vidimo se sljedeće subote.
LITERATURA:
- Ranko Matasović, Dubravka Ivšić Majić, Tijmen Pronk – Etimološki rječnik hrvatskoga jezika, vol. II, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb 2021.
2. Petar Skok – Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, vol.II, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1972.
