U rubrici Knjiga Sedmice ovog ponedjeljka preporučujemo knjigu “Mir i rat među nacijama” (Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića, Novi Sad 2001.) poznatog francuskog filozofa, sociologa i istoričara Remona Arona.
U prvom dijelu knjige ‒ Teorija: pojmovi i sistemi Aron nastoji utvrditi trajnu logiku odnosâ između državâ tako što vrši klasifikaciju sredstavâ i ciljevâ vanjske politike i pokazuje glavne modele međudržavnih sistemâ (homogenih i heterogenih, bipolarnih i multipolarnih itd.). Taj uglavnom shematski pristup obrazlaže se ne samo odsustvom jednog jasnog cilja nego i prevagom sudionikâ u odnosu na sistem, jer sudionici ili, drugačije rečeno, velike sile uobličavaju sistem, mada trpe i prinude tih sistemâ. Drugi dio ‒ Sociologija: determinante i pravilnosti predstavlja istraživanje različitih načinâ kako pojedini faktori sudjeluju u usmjeravanju vanjske politike neke države (prostor, brojnost, snaga, režimi itd.) i nastojanje da se formulišu neke temeljne pravilnosti. Tu Aron kroz istoriju razmatra veliki broj teorijâ, hipotezâ, ideologijâ itd. u pogledu uticaja pojedinih faktorâ na stanje rata ili mira. U trećem dijelu ‒ Istorija: planetarni sistem u termonuklearna doba Aron izlaže svoju analizu međunarodnog sistema koji dominantno obilježava nuklearna revolucija, to jest često paradoksalnim pravilima odvraćanje od napada između velikih silâ. Današnjeg čitaoca ‒ u vremenu kada se pred našim očima geopolitička slika radikalno mijenja i globalni (su)odnosi moći prestrukturiraju ‒ Aron privlači prije svega dubinom razmišljanja i enciklopedijskom erudicijom, ali i pronicljivošću i aktualnošću kada, mada je gotovo fasciniran globalnim odnosom silâ, pokazuje imanentne granice bivšeg sovjetskog sistema ili, drugačije, neodrživost realsocijalističkoga, izvorno totalitarnog poretka. Peti dio ‒ Prakseologija: antinomije diplomatsko-strateške akcije usredsređuje se na istraživanje suprotnosti između “problema makijavelizma” (problema “legitimnosti sredstavâ” koja su uvijek podrazumijevala pribjegavanje sili) i “kantovskog problema” (problema “opšteg mira”, težnje ka moralu svjetskog zakona koji bi zamijenio “moral borbe”) onako kako se ta protivurječnost iskazuje u nuklearno doba. Tu Aron dolazi do “etike opreza ili umjerenosti”. Njegova kritika usmjerena je i na “idealizam” (onih koji misle da je prevladano suparništvo između državâ, pa se zalažu za mir putem prava i razoružanja) i “realizam” (onih koji smatraju da se antagonizam između dva glavna faktora može prevladati samo pobjedom jednog od njih) opredjeljujući se za politiku koegzistencije i nuklearne stabilnosti, s jasnim uvidom u granice bilo koje “imperije”.
Odmah po objavljivanju “Mir i rat među nacijama” izazvao je divljenje mnogih autorâ (npr. Martina Vajta, Henrija Kisindžera, Stenlija Hofmana), ali i pobudio plodne debate. U svakom slučaju, svi relevantni mislioci o ovoj temi slažu se u ocjeni da je “Mir i rat među nacijama” svakako jedna od najznačajnijih knjigâ o međunarodnim odnosima ikad napisanih. I danas ‒ kada se čini da međunarodni odnosi nisu bili nikad turbulentniji ‒ Aronova knjiga ima poseban značaj. Stoga se nadamo da će ubrzo naći svoju čitateljku/svog čitaoca. S poštovanjem, glavni urednik JU Gradska biblioteka Tivat Miomir Abović
