Kako pisati (i izgovarati) sintagme u kojima prezime određene osobe završava dočecima –ski, –čki, –ški, –ćki: dakle isto kao kod odnosnih pridjeva koji završavaju ovim sufiksima (tivatski, splitski, žabljački, ostroški, paški, bilećki, bihaćki itd.)? Prezimena koja završavaju dočecima –ski, –ški, –čki i –ćki (Dostojevski, Proeski, Crnjanski, Ladački, Vrbaški itd.)- zbog dvojakosti u svojoj gramatičkoj prirodi- omogućavaju i dvojak način pisanja i izgovaranja u okviru različitih vrstâ sintagmi. O čemu se tu zapravo radi? Sa jedne strane, naime, prezimena sa dočecima –ski, –čki, –ški i –ćki upućuju na određenu osobu, i, po sili gramatičkih zakonâ, sklanjaju se (mijenjaju) po imeničkoj deklinaciji: nominativ Dostojevski, genitiv Dostojevskija, dativ Dostojevskiju, akuzativ Dostojevskija, instrumental Dostojevskijem, lokativ Dostojevskiju. To dalje znači da se u okviru, npr. posesivne (prisvojne) sintagme- gdje imamo posesora čije prezime završava dočecima –ski, –čki, –ški i –ćki- ta sintagma jezički može formalizovati tako što će posesor biti markiran posesivnim pridjevom deriviranim od prezimena dotične osobe: „“Braća Karamazovi“ su najbolji Dostojevskijev roman“; „Proeskijeve pjesme uvijek će biti popularne“; „Crnjanskijevoj prozi posvetili smo mnogo pažnje na časovima“; „Ladačkijev automobil pokvario se na auto-putu“ itd. Isti fenomen možemo pokazati i na primjeru glagolske sintagme: zavisni član glagolske sintagme- sintagme u kojoj je glagol upravni član, a prezime sa dočetkom –ski, –čki, –ški i/ili –ćki zavisni član te sintagme- može se jezički realizovati u formi koju zahtijeva imenička deklinacija:“Ne želim razgovarati o Zelenskiju“; „Nikad nije smogla hrabrosti da to saopšti Stravinskiju“; „Izuzetno su se bojali Beljanskija“; „Treba da vidim Đurovskija“ itd.
Sa druge strane, međutim, prezimena sa dočecima –ski, –čki, –ški i –ćki u umu govornikâ B/CG/H/S jezika nužno aktiviraju asocijaciju na odnosne pridjeve izvedene sufiksima –ski, –čki, –ški i –ćki. I, s obzirom na postojanje ove asocijacije, prezimena sa dočecima –ski, –čki, –ški i –ćki– pored toga što se, kako smo vidjeli, sklanjaju (mijenjaju) po imeničkoj deklinaciji- sklanjaju se i po zamjeničko-pridjevskoj deklinaciji: nominativ Dostojevski, genitiv Dostojevskog, dativ Dostojevskom, akuzativ Dostojevskog, instrumental Dostojevskim, lokativ Dostojevskom. U skladu s tim maloprije navedene posesivne sintagme u okviru kojih nešto pripada osobi na koju upućuje prezime što završava dočetkom –ski, –čki, –ški i/ili –ćki mogu se formalizovati i tako što će posesor u okviru njih biti izražen oblikom genitiva zamjeničko-pridjevske promjene prezimena dotične osobe:“Braća Karamazovi“ su najbolji roman Dostojevskog“; „Pjesme Proeskog uvijek će biti popularne“; „Prozi Crnjanskog posvetili smo mnogo pažnje na časovima“; „Automobil Ladačkog pokvario se na putu“ itd. Isti je slučaj i sa maloprije navedenim glagolskim sintagmama; prezime može biti izraženo i u odgovarajućem zavisnom padežu zamjeničko-pridjevske deklinacije:“Ne želim razgovarati o Zelenskom“; „Nikad nije smogla hrabrosti da to saopšti Stravinskom“; „Izuzetno su se bojali Beljanskog“; „Treba da vidim Đurovskog“ itd.
Oba načina formalizacije pomenutih sintagmi- dakle i Dostojevskijev roman, i roman Dostojevskog; i (ugledao sam) Ladačkija, i (ugledao sam) Ladačkog- su gramatični (ispravni/pravilni, kako bi to rekli lingvistički laici). Ali, ako- pored čisto gramatičkog- u igru uvedemo i stilski kriterij, onda bi- prosto zbog toga što zvuče manje rogobatno- svakako upotrebno prihvatljivije bile sintagme sa zamjeničko-pridjevskom deklinacijom prezimena: romani Dostojevskog, imanje Vrbaškog, riječi Zelenskog, (jasno sam to saopštio) Beljanskom, (nije me strah) Udovičkog (uporedite ovo sa Dostojevskijevi romani, Vrbaškijevo imanje, Zelenskijeve riječi, Beljanskiju, Udovičkija itd.). Ili to možda samo tako zvuči autoru ovog članka. U svakom slučaju, vrijeme je od demokratije i ljudskih pravâ, pa birajte po vlastitom nahođenju i jezičnom ukusu. Ono što je bitno jeste da smo- makar za one koji pročitaju ovaj članak- raščistili ovu (eventualnu) jezičnu nedoumicu.
S poštovanjem, Miomir Abović
