Članak koji je pred vama ovdašnjim je jezičnim uzusima (blago) prilagođen rad dr Dubravke Ivšić-Majić “Rumeni rudnici eritrejski”. Nadamo se da će vam biti na intelektualno zadovoljstvo i od spoznajne koristi
Tematika ovog članka biće riječi koje u osnovi imaju indoevropski korijen *h₁rudʰ -. Taj korijen označava crvenu boju i ima brojne odraze u gotovo svim granama indoevropskih jezikâ, pa tako i u slavenskima i u b/c/h/s jeziku. U b/c/h/s postoje tri pridjeva sa značenjem ‘crvenkast’ koji se izvode od toga korijena. Od toga se korijena izvodi danas pomalo zastarjeli pridjev rud ‘crvenkast, rumenkast’, od kojega je nastala imenica ruda. Izvorno značenje te imenice bilo je ‘crvena zemlja’, a danas je ruda naziv za ‘mineralnu sirovinu’, a tako je i u drugim slavenskim jezicima (uporedi slovenačko rúda, rusko рудá, češko ruda). Od imenice ruda izvedene su i riječi poput rudnik, rudar, rudarstvo, a od istoga korijena tvoren je i glagol rudjeti ‘postajati crvenim’ (obično u izrazima zora rudi, jabuke rude). Drugi b/c/h/s pridjev koji se izvodi od indoevropskog korijena *h₁rudʰ – je pridjev rumen, koji je postao od praslavenskog *rumenъ, *ruměnъ (< *rudmenъ, *rudměnъ) i takođe se nalazi u ostalim slavenskim jezicima (slovenačko rumȅn, rusko румя́ный, češko ruměný). Jedna od najčešćih izvedenicâ od tog pridjeva je imenica rumenilo, koja označava ‘rumenu boju’ te ‘kozmetičko sredstvo za rumenjenje lica’. Treći sličnoznačni b/c/h/s pridjev izveden od istog korijena je pridjev riđ, kojim se najčešće označava crvenkasta boja kose. On je nastao slavenskim prevojnim duženjem tog indoevropskog korijena (usp. rusko ры́жий, poljsko rydz). Osim pridjevâ koji označavaju boje i njihovih izvedenicâ, od indoevropskog korijena *h₁rudʰ – postala i imenica rđa, koju nalazimo i u drugim slavenskim jezicima (slovenačko rjȁ, rusko ржа, poljsko rdza). Crvenkasta boja rđe bila je motivacija za njeno imenovanje i u germanskim jezicima. Tako je u njemačkom od indoevropskog korijena *h₁rudʰ – nastala imenica Rost ‘rđa’, koja se nalazi u hrvatskome razgovornom nazivu rostfraj ‘nerđajući’ (iz njemačkog Rostfrei). Pomenuti indoevropski korijen dao je i u drugim indoevropskim jezicima naziv za crvenu boju. Naprimjer u germanskim (njemačko rot, englesko red), baltičkim (litvansko rùdas ‘tamnožut, crvenosmeđ’), keltskim (staroirski rúad), sanskrtu rudhirá- te u grčkom ἐρυθρός [erythrós] i latinskom ruber. Grčki pridjev ἐρυθρός [erythrós] prepoznajemo u nazivu za crvena krvna zrnca – eritrociti – te u imenu afričke države Eritreje, koja je krajem XIX stoljeća nazvana po antičkom imenu Crvenog mora, na čijim obalama leži (grčki ἡ Ἐρυθρά θάλασσα [he Erythrá thálassa]). Latinski pridjev ruber, odnosno njegove izvedenice rubidus ‘tamnocrven’ i rubeus ‘crvenkast, rumen’ kriju se pak u nazivu crvenkastoga dragog kamena rubina, u nazivu hemijskog elementa rubidija (koji ima crvene linije u emisijskom spektru) te u nazivu bolesti rubeola (po karakterističnome crvenilu kože). Latinski pridjev rubeus u francuskom jeziku razvio se u rouge, što je posuđeno u b/c/h/s kao ruž ‘kozmetičko sredstvo kojim se boje usne’. Od latinskog pridjeva ruber izvedena je i imenica rubrica ‘crvena zemlja’, koja je dala b/c/h/s riječ rubrika. U prenesenom smislu riječju rubrica označavali su se naslovi zakona, koji su bili pisani crvenom bojom, a poslije i drugi naslovi, inicijali, počeci i završeci poglavlja. Na kraju se značenje proširilo s ‘naslov napisan crvenom bojom’ na ‘odjeljak koji zauzima tekst ispod crvenog naslova’ te savremeno ‘odjeljak u časopisu s posebnim sadržajem i naslovom’ i ‘odjeljak u formularu’.
LITERATURA:
1. Dubravka Ivšić-Majić ‒ “Rumeni rudnici eritrejski”, Hrvatski jezik, vol.7, no.1, Zagreb 2020.
