U jednoj narodnoj pjesmi, koju je zabilježio Vuk Karadžić, stoje, pored ostalih, i ovi stihovi: “Pokupili zlice i zlikovce, buljumbaše s koca i konopca, te ih rani sirotinja raja”. I u pravnim spisima Valtazara Bogišića nalazimo: “Skupljalo se među njih ljudi sa svake strane (…) što no riječ s koca i konopca”. Ovi primjeri, i drugi navedeni u Rečniku SANU, kao i oni zabilježeni u svakodnevnom govoru, svjedoče da je frazem s koca i konopca kod nas veoma čest i da se upotrebljava u raznim funkcionalnim stilovima. Njegovo značenje iscrpno je objašnjeno u Rečniku SANU, pod leksikografskom odrednicom kolac: “s koca i (s) konopca (sakupiti, prikupiti i sl.) kad hoće da se kaže da je nešto (obično kakav krug, grupa ljudi) sastavljeno, prikupljeno sa svih strana, bez izbora i kriterijuma, od svakakve, najgore vrste”. Primjeri koje smo naveli potvrđuju ovakvo tumačenje. Ostaje, međutim, da se pobliže objasni kako je nastao sâm taj izraz. Ko su te zlice i zlikovci sabrani “s koca i konopca”? To su oni koji su zbog raznih zlodjelâ osuđeni na smrt nabijanjem na kolac, što je kod nas bio običaj sve do sredine devetnaestog stoljeća (posebno za vrijeme turske vladavine) ili smrt vješanjem (konopcem). Za njih se, jer su pobjegli s vješala ili izbjegli nabijanje na kolac, kaže da su s koca i (s) konopca. Otuda je u ovom izrazu naglasak na okupljanju zlih i pokvarenih ljudi, onih, dakle, koji se ne libe nikakvih zločinâ. U vezi s nabijanjem na kolac (koje je najplastičnije opisao Ivo Andrić u romanu “Na Drini ćuprija”) i vješanjem pomoću konopca, kao najtežim kaznama za zločine, postoje kod nas i drugi slikoviti izrazi, kao što su: omastiti kolac (“biti nabijen na kolac”), omastiti konopac (“biti obješen”), sukati (kome) konopac (“pripremati nekome smrt”), goniti kocem i konopcem (“nemilosrdno kažnjavati”) itd.
LITERATURA:
. 1. Milan Šipka- “Zašto se kaže?”, Prometej, Novi Sad 2011.
