Izraz sijamski blizanci označava blisku, nerazdvojnu povezanost dvije osobe, ili stvari, pojave i sl., ponekad toliko tijesno vezane da bi svaki raskid, kad su u pitanju živa bića, značio smrt za svakog od njih. U tom značenju frazem sijamski blizanci proširio se i u običnom govoru, pa se u Matešićevom “Frazeološkom rječniku” navodi i ovaj primjer iz dnevne štampe: “Zašto ste razdvojili sijamske tv-blizance Šiljka i Silobrčića?” (Riječ je o dvojici nerazdvojnih voditeljâ u nekad veoma gledanoj emisiji “Mali noćni razgovori”). Upravo s tim značenjem (‘bliska povezanost’) sijamski blizanci žive danas u b/cg/h/s jeziku. A pravi “sijamci”, od kojih je taj izraz i potekao, odavno su umrli, prije više od stotinu godinâ. Zvali su se Čang i Eng. Rođeni su, kako se već iz samog izraza može zaključiti, u Sijamu (današnjem Tajlandu), koji je poznat još i po sijamskim mačkama. Zanimljivo je da blizance Čanga i Enga, koji su bili fizički spojeni, srasli jednim dijelom grudi, u njihovoj rodnoj zemlji nisu zvali sijamskim, nego kineskim blizancima, zato što su im roditelji bili doseljeni Kinezi. Rođeni 11. maja 1811. godine, blizanci su djetinjstvo proveli u maloj plovećoj kući u blizini Bangkoka, glavnog grada Sijama (Tajlanda). Otac im je bio siromašni ribar, pa su živjeli u bijedi sve dok ih 1829. nije otkrio trgovac i pomorac Abel Kofin i odveo u Sjedinjene Američke Države. Prikazivao ih je publici po gradovima s obje strane okeana (i u Americi i u Evropi) tako da su postali veoma popularni. Stekli su svjetsku slavu, a uz to i dosta novca, pa su se nastanili u Sjedinjenim Američkim Državama, u Sjevernoj Karolini, i dobili američko državljanstvo. Prvo su se bavili trgovinom, a onda su kupili farmu i živjeli na svojih 110 jutarâ, gajeći stoku i obrađujući zemlju. Za divno čudo, bili su i sretno oženjeni – dvjema Amerikankama, sestrama Adelaid i Sali, s kojima su izrodili više od dvadesetoro djece (Čang i Adelaid imali su sedam kćeri i tri sina, a Eng i Sali čak sedam sinovâ i pet kćeri). Sva djeca bila su im inače normalna i zdrava, osim jednog Čangovog sina i kćeri koji su ostali gluvonijemi. Zajedno rođeni, ne rastajući se nijednog trenutka, Čang i Eng su zajedno i umrli, istoga dana i gotovo u isti čas: 17. januara 1874. Preminuli su u 63. godini. O slavnim blizancima dosad se pisalo dosta u cijelom svijetu. O njihovom životu napisan je i jedan roman. Objavljen pod naslovom “Dvoje”, taj je roman sedamdesetih godinâ dvadesetog stoljeća pobudio veliko interesovanje čitalačke publike širom USA. Autori pomenutog djela, Irvin Valas i njegova kći Emi, iznijeli su mnogo zanimljivih detaljâ iz Čangovog i Engovog života. Uza sve bogatstvo, njihovo živovanje bilo je teško i nesnošljivo, pa je često dolazilo i do dramatičnih sukobâ. Čang je, recimo, pio i pušio, a Eng nikako nije podnosio alkohol i duvan. Zbog toga su se tukli, pa čak povlačili i po sudovima. Ali njihova nevolja imala je ponekad i svoje prednosti. Jednom ih je spasla teške novčane globe i zatvora. Desilo se da je, prilikom boravka u Filadelfiji, Čang udario jednog gledaoca, pa je trebalo da bude kažnjen. Sudija se našao u nedoumici: Ako kazni Čanga, ispaštaće i Eng, ni kriv ni dužan. To je shvatila i oštećena strana, pa je povukla tužbu, te se tako sve sretno završilo. Za Čanga i Enga po njihovom imenu, a pogotovo po američkom prezimenu Bunkes, danas malo ko zna. Ali oni su u cijelom svijetu postali i ostali poznati kao sijamski blizanci. Taj izraz ušao je i u medicinsku terminologiju pa se svi slučajevi “sraštenih blizanaca” kod nas i u svijetu upravo tako nazivaju.
LITERATURA:
- Milan Šipka- “Zašto se kaže?”, Prometej, Novi Sad 2013.
