Članak koji je pred vama ovdašnjim je jezičnim uzusima (blago) prilagođen rad dr Barbare Kovačević “Slijepi putnici na pasjim vrućinama”. Nadamo se da će vam biti na intelektualno zadovoljstvo i od spoznajne koristi.
Već godinama unazad valovi izbjeglicâ nagrnuli su glavom bez obzira u zemlje Evropske Unije kao u obećanu zemlju ne samo u potrazi za novim i boljim životom nego spašavajući živu glavu na ramenu – bježeći pred ratom i društvenim haosom u matičnim zemljama. Izbjeglice dolaze u sve većim skupinama, a evropske zemlje, koje i same grcaju u ovim kriznim vremenima, iz petnih žilâ trude se da im, uz sve neizbježne nedoumice javnoga mnijenja za takvu odluku i/ili protiv nje, osiguraju izbjegličke kampove kao privremeno rješenje za njihovu tešku životnu situaciju. Takvu situaciju još više otežavaju nesnosne vrućine. Međutim, u novinskim člancima izvještava se i o pojedinačnim slučajevima, često s tragičnim ishodom, u kojima izbjeglice kao slijepe putnike pronalaze u avionima, u prostoru za točkove ili u prostoru za prtljag. Pritom je frazem slijepi putnik dobio jednu potpuno novu pozadinsku sliku (u početku je ona bila povezana uz ilegalno putovanje brodom) iako se i dalje odnosi na putnika bez vozne karte, tj. putnika koji je skriven u nekom prevoznom sredstvu i koji želi ilegalno (tajno) nekuda otputovati. Postavlja se pitanje: zašto putnika bez vozne karte nazivamo baš slijepim putnikom? Nemogućnost utvrđivanja jasne i jednoznačne motivacije upućuje nas na zaključak da je taj frazem veoma star, pa je izgubio vezu s motivacijskom osnovom ili da je utemeljen na jezičkom posredovanju. Tragajući za etimologijom ovoga frazema, nailazimo na dva moguća tumačenja. Prvo tumačenje polazi od pretpostavke da su se slijepe osobe prevozile, tj. putovale besplatno, a drugo je tumačenje zasnovano na objašnjenju da su ilegalni putnici koji su se skrivali u mračnim i skučenim djelovima prevoznog sredstva (obično broda) pri izlasku na svjetlo dana bili zaslijepljeni svjetlošću. Iako su proširena, ta tumačenja nemaju vjerodostojnu pisanu potvrdu. Međutim, ako pogledamo kako se u evropskim jezicima naziva takav ilegalni putnik, vidimo da samo u njemačkom jeziku imamo odgovarajuću istoznačnicu na formalnom i značenjskom planu – blinder Passagier – iz čega neki lingvisti zaključuju da postoji mogućnost jezičkog posuđivanja. Rječnici njemačkog jezika navode da pridjev blind osim osnovnog značenja ‘onaj koji ne vidi; slijep’ ima i značenja ‘zaklonjen; nevidljiv; prikriven’, koja su uticala na formiranje navedenog njemačkog frazema. U engleskom jeziku slijepi putnik je stowaway (‘tajno utovaren; sklonjen; onaj koji se provlači’), u francuskom voyageur en contrabande (‘krijumčareni putnik’), u italijanskom passeggero clandestino (‘tajni putnik’), u češkom černý pasažér (‘putnik koji putuje na crno’). Posebno je zanimljiv ruski frazem iz istog značenjskog polja – ездить (ехать) зайцем (doslovno ‘putovati kao zec’; ‘putovati javnim prevozom bez putne karte’), u kojem je, prema jednom tumačenju, iskorištena pozadinska slika uplašenog putnika koji se kao zec trese od straha tokom vožnje bez putne karte, dok prema drugom tumačenju putnik brzinom zeca bježi od kontrolora.
Drugi frazem, koji se često čuje u vrućim i sparnim ljetnim danima, kad se živa u termometru često kreće i prema nesnosnih 40 °C, kad nema daška vjetra i traga oblaka na nebu, je frazem pasja vrućina. Iako se obično misli da je taj frazem motivisan saosjećanjem s najboljim čovjekovim prijateljem kao životinjskom vrstom koja teško podnosi žegu i vrućinu, to nije tako. Frazem pasja vrućina vodi porijeklo još iz antičkih vremenâ i povezan je s pojavom Sirijusa – najsjajnije zvijezde na noćnom nebu koja se u današnje doba u našim krajevima može vidjeti nisko nad horizontom krajem jeseni i zimi. Međutim, Sirijus je kao najsjajnija zvijezda u sazvežđu Velikog psa (latinsko Canis maior) prema nama relevantnim antičkim izvorima (ali i nekim ranijim egipatskim izvorima) bio vidljiv tokom ljeta, preciznije rečeno, krajem jula i u prvoj polovini avgusta. Stari Rimljani, kao i stari Grci, zvijezdu Sirijus zvali su još i Pasjom zvijezdom (latinsko Stella canicola). Prema drevnom vjerovanju zvijezda Sirijus (grč. Σείριος ‘sjajna; žarka, goruća’) donosila je nesreću, velike suše, uništavanje ljetine, a posljedično i širenje epidemije bjesnila. Zato su joj prinosili žrtve – pse, ovce i vino, a dani tih obrednih svečanosti nazvani su Danima Psa. Odatle je nastao izraz pasji dani (latinsko dies caniculares), koji danas postoji i u drugim evropskim jezicima, npr. englesko dog days, njemačko die Hundstage, italijansko canicola, a u b/c/h/s jeziku prema vrućinama koje su karakteristične za razdoblje od kraja jula do polovine avgusta nastao je i izraz pasje vrućine. Kako je to klimatološki i u našim krajevima najtoplije razdoblje u godini (čemu je svjedočilo i ovogodišnje ljeto), ne preostaje nam ništa drugo nego da se u tim danima naoružamo strpljenjem i tekućim osvježenjem, a pasje vrućine prebrodimo debelom hladovinom uz šum valovâ na jadranskoj obali.
LITERATURA:
- Barbara Kovačević – Slijepi putnici na pasjim vrućinama, Hrvatski jezik, vol.2, no.3, Zagreb 2015.
