U Leksičkom Vremeplovu JU Gradska biblioteka Tivat (i) ove subote dajemo objašnjenje etimologije dvije riječi. Kako smo to uobičajili, jedna riječ je iz opšteg leksikona B/CG/H/S jezika, a druga je bokeljski lokalizam. Ove subote to su riječi slobòda i sȉć.
Poput slovačkog sloboda i ruskog слободá ‘predgrađe, naselje izvan grada’ < ‘naselje slobodnog seljaka’ postalo je disimilacijom (*v.b > *l.b) od *svoboda (starocrkvenoslavensko svoboda, slovenačko svobóda, rusko свобóда, češko svoboda), što je izvedeno od *svobъ ‘vlastit, lični’ (crkvenoslavensko sobъ ‘svojstvo’), od korijena koji je i u svoj. U tom pravcu treba uporediti i letonsko at-svabinât ‘osloboditi’ i germanski etnonim starovisokonjemačko Swâba ‘Švabo, stanovnik pokrajine Schwaben’ iz istoga korijena. Izvorno je značenje bilo ‘onaj koji upravlja svojom sudbinom’. Sufiks –oda u slobòda isti je kao, npr., u riječi lagoda (bez sufiksa riječ je posvjedočena u čakavskom sloba ‘sloboda’).
Sȉć (u opštem leksikonu B/CG/H/S jezika ‘kanta za vodu, limena ili emajlirana’) vodi porijeklo od venecijanskog sechio ‘posuda za vodu. Venecijansko sechio (i italijanski oblik secchia) vode, pak, porijeklo od vulgarnolatinskog sĭcla(m) i srednjolatinskog sĭclu(m) < kasnolatinskog sĭtula(m). Romanizam sȉć zamjenjuje stariju posuđenicu siglo, dalmatsko-romanski leksički ostatak od sĭtŭlus. Prema drugom tumačenju, stariji oblik siglo nije autohtona riječ, nego je njegov predložak, dalmatski oblik siclo, posuđenica iz starovenecijanskog, u kojem je očuvana grupa –cl-.
Sa objašnjenjem etimologije neke nove dvije riječi – jedne iz opšteg leksikona B/CG/H/S jezika i jednog bokeljskog lokalizma – vidimo se iduće subote.
LITERATURA:
- Ranko Matasović, Dubravka Ivšić Majić, Tijmen Pronk- Etimološki rječnik hrvatskoga jezika, vol. II, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb 2021
- Petar Skok- Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, vol. III, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1973.
