U rubrici Knjiga Sedmice JU Gradska biblioteka Tivat ovog ponedjeljka preporučujemo odlični roman “Komo” (Laguna, Beograd 2019.) poznatog srpskog pisca Srđana Valjarevića.
Kad se sredinom devedesetih godinâ prošloga stoljeća pojavio u srpskoj književnosti, za Srđana Valjarevića poznati beogradski novinar Teofil Pančić napisao je da se “obreo niotkuda, kako i treba”. Ubrzo je postao jedan od najčitanijih i najnagrađivanijih savremenih srpskih pisacâ. “Komo” je objavljen 2006., a tematski je vezan uz boravak Srđana Valjarevića na spisateljskoj stipendiji u Italiji krajem devedesetih.
Bijeg od Srbije glavni lik romana, mladi beogradski pisac, pronalazi u trošenju Rokefelerove stipendije koju dobija kako bi u miru i luksuzu italijanske vile pisao roman.
Suprotno običajima stipendistâ, on ni ne pomišlja raditi, a dane provodi opijajući se i družeći s ljudima iz obližnjeg mjesta. Upoznaje mladu djevojku Aldu sa kojom, zbog jezične barijere, progovara tek poneku riječ na mješavini italijanskog i engleskog, a kroz komunikaciju crtežom njih dvoje ostvaruju bliski i erotičnošću nabijen odnos. Ekonomično pisan, brutalno iskren, roman vrvi autobiografskim činjenicama.
Valjarević uspijeva u onome u čemu većina njegovih kolegâ na ovim prostorima ne uspijeva: stvara interesantno i lako čitljivo književno djelo koja nije trivijalna i petparačka literatura. Ovaj dnevnik o „avanturi bez avanture“, spoznavanju toga da nikada ne možeš nešto dobiti, a da nešto ne izgubiš, o tome kako je čovjek zapravo cijelog života sâm, i o tome kako svoju samoću nosimo u sebi ma gdje se nalazili, vrijedno je djelo savremene srpske književnosti – roman koji još više daje na značaju aktuelnoj neorealističkoj literaturi.
“Čoveče, pomislih, u kakvom sve užasu čovek može da se nađe. Užas koji čovek priredi drugom čoveku. Sedeo sam na obali jezera i čitao o tome. Stigao sam tu iz sredine stalnih užasa koje ljudi priređuju drugim ljudima. Pun je svet tih večitih užasa. Pun je svet takvih sredina. Doba informacije. Doba govnarije. Prodaja sranja. Doba ravnodušnosti zauvek. Doba sitnodušnosti poslednjih nekoliko hiljada godina”. “Komo”
“Bio je to moj jezik. Čak i posle svih ratova, ipak sam razumeo svaku reč, to nije moglo da se promeni (…) A onda sam slušao neke voditelje i muziku iz Hrvatske, tiho, i tako zaspao”. “Komo”
“Komo” Srđana Valjarevića je suptilan roman tzv. mimetičke proze; roman aluzijâ na jugoslavensku tragediju prve polovine devedesetih godinâ prošlog stoljeća i roman o trajnim ožiljcima na duši senzibilnih ljudi sa ovih prostorâ koje je ta tragedija produkovala. To je, međutim, i roman o nužnosti zaborava i praštanja, o potrebi neprestanog traženja ljubavi i smisla u životu. Pisan izvanrednim, maksimalno sofisticiranim stilom, “Komo” je roman koji će nesumnjivo biti sjajno čitalačko iskustvo i koji će vas višestruko duševno obogatiti. Zato dođite u Gradsku biblioteku Tivat, posudite ovu knjigu i pročitajte je. S poštovanjem, glavni urednik JU Gradska biblioteka Tivat Miomir Abović
