Porijeklo riječi štivo veoma je zanimljivo. Premda nekome može izgledati da je u pitanju riječ stranog porijekla, štivo ipak nije strana riječ. To je naša riječ i može se naći samo u rječnicima našeg jezika.
Štivo je postalo od našeg glagola štiti – ‘čitati’. Za taj glagol većina ljudi svakako nisu čuli. Ali on ipak postoji, Postoji u starim knjigama i zapisima, u rječnicima, ali i u nekim pjesmama. Evo, na primjer, u Zmajevoj pjesmi Svetli grobovi stoji:
“Groblje j‘ spomen doba sviju,
Groblje, knjige što se štiju…”
Ili u narodnoj pjesmi:
“Knjigu štije, a na nju se smije”.
Nije, dakle, teško pogoditi da ovdje štiti znači – ‘čitati’. To je, ustvari, izmijenjeni oblik glagola čitati ili kraće čtiti. Od toga je onda nastalo štiti, koje zvuči kao i riječi štit i štititi, ali nema s njima nikakve veze.
Eto što sve imamo u jeziku!! Glasovno slične riječi, kao što su štit. i štiti, nemaju nikakve veze, a one koje zvuče različito (čitati i štiti) ponikle su iz istog korijena i imaju potpuno isto značenje.
Kad je već riječ o štivu, moramo se sjetiti i lektire, jer i ta strana riječ ima slično značenje (postala je, kao što znamo, od latinskog legere – ‘čitati’). No, o tome je već bilo govora u Lavirintu Smisla prošlog četvrtka. Nije, međutim, bilo govora o još jednoj zanimljivoj riječi iz ovoga kruga – o riječi tekst.
Tekstom nazivamo riječi koje ĉine sadržaj nekog djela ili nečijeg govora. To su, recimo, riječi neke zabavne pjesme, nekog “hita sezone” i sl. Tu se razlikuju tekst (riječi) i muzika, pa se obično javljaju i dva autora: autor teksta i autor muzike (kompozitor). Takođe, kad se čovjek zbuni, kad ostane bez riječi, obično se kaže da je “ostao bez teksta”.
Sve je to već poznato i u tome nema ništa ni neobično ni zanimljivo. Zanimljivo je, međutim, to da su riječi tekst i tekstil (‘tkanina’) veoma srodne i da su nastale od latinskog glagola textere (koji se čita: “tekstere”), a znači – ‘tkati’, ‘isplesti’, ‘izgotoviti’. Po tome je, slobodnije rečeno, tekst – ‘ono što se (riječima) isplete’, ‘tkanje’.
Eto, sad znate: kad budete pisali neki sastav – školski ili literarni, svejedno – potrudite se da vam ‘tkanje’, odnosno ‘pletivo’, tj. tekst bude u redu, da ga lepo dotjerate kako bi pristajao temi o kojoj pišete.
LITERATURA:
- Milan Šipka – Priče o rečima, Prometej, Novi Sad 2007
