U ovosubotnjem Leksičkom Vremeplovu JU Gradska biblioteka Tivat donosimo, kako ste već navikli, objašnjenje etimologije nove dvije riječi: jedne iz opšteg leksikona B/CG/H/S jezika i jednog bokeljskog lokalizma. Ove subote to su riječi strâh i bruštulîn.
Praslavensko i današnje B/CG/H/S strâh obrazovano je na bazi etimološkog gnijezda glagola stre/ěkati (naše dijalekatsko streknuti, strecati) sa semantikom ‘krenuti, pomaći se, maknuti se, skakati’. Pri ovome, moguće je pretpostaviti realizaciju motivacionog modela poznatog u leksici indoevropskih jezikâ – motivaciju denotacije straha na temelju uzbuđenosti, razdraženosti, kretanja, a posebno na temelju bijega i skakanja: npr. grčko φόβος ‘bjekstvo’ > ‘strah’; staroislandsko skelkr ‘strah’ < sk'el– ‘skakati, skakutati’; njemačko schrecken ‘bojati se, plašiti se’, dok je u srednjovisokonjemačkom glagol schricken značio ‘skakati, skakutati’. Razmatrajući semantiku *stre/ěkati kao mogući izvor razvitka značenja ‘strah’, treba takođe uzeti u obzir vjerovatnu genetičku istovetnost *stre/ěkati u značenju ‘bježati, skakati, skakutati’, sa jedne strane, i *stre/ěkati u značenju ‘ubosti’, sa druge. Na glagol ‘ubosti’ odnose se crkvenoslavensko стрѣкати ‘bosti’, rusko стрекать ‘ubosti’, ukrajinsko стрiкати ‘ubosti’, kao i naše dijalekatsko strecati. Čini se da je za *stre/ěkati moguća rekonstrukcija semantičkog razvitka iz opšteg značenja ‘brzo, žestoko kretanje’, odakle ‘pomaći se, skočiti’ → ‘ubosti’ uz sekundaran obratni smjer: ‘ubosti’ → ‘pokrenuti se, pomaći se’. Ubadanje je neposredno povezano sa kretanjem, pa značenjski kompleks ubod → kretanje može biti uzrok i izraz straha, što je posebno vidljivo iz opisa ponašanja životinjâ koje spopadaju velike muhe (obadi): npr. rusko dijalekatsko строкá ‘nemir, uznemirenost, stanje neizdrživog straha kod domaćih životinja kad se pojavljuju insekti sa žaokom’. Srpsko/hrvatsko dijalekatsko streknuti ‘preplašiti se, biti iznenadno zahvaćen strahom’; ‘zadrhtati’; ‘pomaći se’; ‘pomjeriti se’; ‘odskočiti u stranu’; ‘zbuniti se’ otkriva najbližu vezu značenja straha sa semantikom brzog kretanja, ali navedeni materijal dozvoljava da se uključenom može smatrati i semantika uboda. Strukturna podudarnost, sa jedne strane, slavenskog *stroka ‘obad, krupna muha’ i litvanskog strakùs ‘okretan, živahan, istrajan’, sa druge, iznova potvrđuje bliskost (ako ne i sinkretizam) semantike uboda i kretanja. Istovremeno, leksička zasićenost litvanskog glagolskog gnijezda sa semantikom kretanja ne dozvoljava da se pomenuta strukturna podudarnost smatra sekundarnom. I, konačno, struktura litvanskog strakseti daje mogućnost da se pretpostavi obrazovanje praslavenskog *strahъ od izgubljene slavenske glagolske osnove **straks- sa duženjem korijenskog vokala. Krug srodnih indoevropskih glagolâ može biti proširen i anglosaksonskim stregdan ‘sipati, rasipati, prskati’. Dakle, leksem strâh ima svoj smisaoni korijen u glagolu streknuti, tj. u semantici kretanja, ubadanja.
Bruštulîn (u opštem leksikonu B/CG/H/S jezika ‘limena naprava u kojoj se nekad pržila kafa’) je leksem koji je u jezik domicilnih Bokeljâ ušao iz sjevernoitalijanskog brustolino ‘pržionik za kafu’; mogući predložak bilo je i venecijansko brustolin ‘pržionik za kafu’. U pitanju je imenica izvedena deminutivnim sufiksom –ino od staroitalijanskog glagola brustolare ‘peći, pržiti’. Inače, značenje ‘pržionik za kafu’ kod ovog leksema razvilo se isključivo u sjevernoitalijanskim govorima.
Sa objašnjenjem etimologije neke nove dvije riječi ‒ jedne iz opšteg leksikona B/CG/H/S jezika i jednog bokeljskog lokalizma ‒ vidimo se iduće subote.
LITERATURA:
- Ж.Ж. Варбот– Исследования по русской и славянской этимологии, Нестор-История, Санкт-Петербург 2011.
- Petar Skok- Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, vol. I, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1971.
