Članak koji je pred vama ovdašnjim je jezičnim uzusima (blago) prilagođen rad dr Barbare Kovačević “Sveti Petar i kajgana”. Nadamo se da će vam biti na intelektualno zadovoljstvo i od spoznajne koristi.
Svaki govornik b/c/h/s jezika mnogo puta upotrijebio je frazem košta kao svetoga Petra kajgana u značenju ‘skupo je’, a da se nikad nije zaustavio i zapitao kako je taj frazem nastao, tj. čija je zapravo pomenuta kajgana, te ko je i što platio. Prije nego što krenemo putevima frazeološke analize i traganja za etimologijom tog frazema, možemo zaključiti da je izraz košta kao svetoga Petra kajgana dvoznačan jer ne znamo je li riječ o kajgani svetoga Petra koja je nekog skupo koštala ili o tuđoj kajgani koja je skupo koštala svetog Petra. Upravo iz te dvoznačnosti na planu izraza proizašla su brojna objašnjenja i priče koje nevjerojatnošću i maštovitošću nadmašuju jedna drugu. Prema nekim izvorima, postoji mogućnost da je frazem košta kao svetoga Petra kajgana povezan s grčkom izrekom “Skupa li je kajgana svetoga Georgija (Jurja)!”, koja je utemeljena na jednoj legendi o svetom Georgiju (Jurju) i čudu koje je napravio u Paflagoniji. Naime, jedan momak ispekao je u čast svetom Georgiju kajganu i ostavio je u crkvi. U prolazu su u crkvu navratila četiri stranca, trgovca, da se pomole Bogu. Bili su gladni i iscrpljeni putovanjem pa su pojeli “ponuđenu” kajganu. S obzirom na to da su uzeli nešto što im nije bilo namijenjeno, svetac se razbjesnio i nije ih htio pustiti iz crkve dok zlatnicima nisu otkupili svoju slobodu. Na izlazu iz crkve prigovorili su svecu kako je njegova kajgana preskupa i kako s njim više neće trgovati. Iako postoji mogućnost da je frazem nastao prema grčkoj izreci, u b/c/h/s jeziku pri frazeologizaciji došlo je do zamjene svetačkog imena. Sveti Georgije, jedan od najslavnijih hrišćanskih mučenikâ, koji je u umjetničkim djelima najčešće prikazan u pobjedi nad zmajem kao utjelovljenjem zla, zamijenjen je svetim Petrom, apostolom, rimskim biskupom i prvim papom, kojem je Isus nadjenuo ime smatrajući ga stijenom zbog njegove vjere, a koji je najčešće prikazan s ključevima Raja. Ipak, kad govorimo o pozadini posmatranog frazema, najprihvaćenija je i najproširenija priča o tome kako je sveti Petar dobio dvostruke batine i tako skupo platio kajganu koju je pojeo. Prema prvoj varijanti priče, Isusa i svetog Petra noć je zatekla pred selom i oni su zamolili jednu ženu da ih primi na prenoćište. Žena ih je primila, ispekla im je kajganu i, dok su večerali, upozorila ih je na to da joj je muž pijanac, da se kasno vraća kući i da paze jer im može nanijeti zlo. I zaista, kad se muž kasno u noći vratio kući, zatekao je dvojicu stranacâ, pomislio je da su lopovi i štapom je počeo tući svetog Petra. Dobivši batine, sveti Petar zamolio je Boga da zamijene mjesta. No ubrzo se pijanac vratio jer se sjetio da je vidio dvojicu i da onoga drugog nije istukao. Tako je sveti Petar ponovo stradao i zaključio da ga je skupo koštala pojedena kajgana i gostoprimstvo. Prema drugoj varijanti priče, Isus i sveti Petar prenoćili su kod seljaka, koji im nije ponudio večeru, pa su legli gladni. Sveti Petar od gladi nije mogao zaspati, ustao je, ukrao nekoliko jajâ i smutio kajganu. Kad se najeo, miran i sit legao je pokraj Isusa i zaspao. Ali, seljak je primijetio krađu i lopova je kaznio tako da ga je dobro kolcem izudarao po leđima jednom, a onda i drugi put kad su zamijenili mjesta. U narodnoj predaji na južnoslavenskom prostoru proširena je priča (zabilježena u mnogo varijanti, a čak ju je u stihove – Skupa kajgana svetoga Petra – pretočio i Jova Jovanović Zmaj) prema kojoj su Isus Hrist i apostol Petar putovali svijetom i iskušavali ljude, a Isus je istovremeno iskušavao i Petra. Jedne večeri zanoćili su kod udovice koja je imala mnogo male djece. Udovica ih je lijepo primila i ponudila im je kajganu za večeru. Isus je odbio večeru imajući na umu udovičinu gladnu dječicu, što je spomenuo Petru. Međutim, Petru je bilo dosta gladovanja i prihvatio se kajgane koja se u tom trenutku okamenila, pa je nisu mogli pojesti ni Petar, a ni djeca. Sljedećeg jutra Isus je krenuo dalje na put, a Petru je za pokoru odredio da ostane kod udovice, da prosi i tako prehranjuje udovičinu djecu. Kad se Isus nakon nekog vremena vratio, zatekao je umornog i iscrpljenog Petra, koji se opametio te zahvalio Isusu na pouci dodajući da ga je kajgana skupo koštala. Iako na temelju iznesenih pričâ ne možemo zaključiti koja bi priča bila vjerovatnija i pouzdanija kao polazište za nastanak frazema košta kao svetoga Petra kajgana, taj frazem često upotrebljavamo kad govorimo o skupoći predmetâ, precijenjenim vrijednostima, tj. cijenama koje premašuju stvarnu vrijednost nečeg, ili kad želimo istaknuti da smo za nešto platili previsoku cijenu, koja nije nužno materijalna. Frazem košta kao svetoga Petra kajgana pojavljuje se samo u južnoslavenskim jezicima – b/c/h/s i makedonskom.
LITERATURA:
- Barbara Kovačević – Sveti Petar i kajgana, Hrvatski jezik, vol.4, no.1, Zagreb 2017.
