Tragedija je kad nekoga u životu zadesi golema nevolja, kad se dogodi neka velika nesreća: kad se, recimo, sudare kamion i autobus pun putnikâ, ili kad pod zemljom, u rudarskom oknu, eksplodira gas i pobije rudare koji kopaju rudu. To je tragedija u životu. A u školi učimo da je tragedija dramsko djelo u kome se prikazuju potresne ljudske sudbine, drama koja se obično završava smrću glavnih junakâ.
U svakom slučaju, dakle, tragedija je nešto što izaziva tugu, žalost, što nam tjera suze na oči. Očekivali bismo stoga da je i sama riječ tragedija u starom grčkom jeziku, odakle smo je preuzeli, značila nešto potresno, ili tužno.
Ali, ništa od toga!! Tragedija doslovno znači – “pjesma jaracâ” (od grčkog tragos – “jarac” i oda – “pjesma”).
Po tome bi naziv tragedija nekako više odgovarao komediji nego tragediji. Jer, kakve veze može imati ta ozbiljna i silnim osjećanjima prožeta dramska vrsta s nekakvom pjesmom jaracâ?!
A ipak, eto – ima!
U vrijeme kada je nastajala tragedija, a to je bilo u V stoljeću prije naše ere, u Atini, u staroj Grčkoj, dramska djela nisu se izvodila kao danas. Tada je to, ustvari, bio hor sa horovođom, koji se izdvajao kao jedino posebno lice, da kažemo – glumac. Hor je obično pjevao pjesme u čast boga Dionizija, a pjevači, članovi hora, bili su odjeveni u jareće kože. Po tome je, onda, i nastao naziv tragedija ili – “pjesma jaracâ”.
Kasnije se tragedija sve više razvijala na taj način što su se uz hor počela pojavljivati, osim horovođe, još po dva ili tri glumca. Hor se tako sve više smanjivao dok s vremenom nije sasvim iščezao sa scene. S horom su nestale i jareće kože, ali je sam naziv tragedija (“pjesma jaracâ”) ipak ostao do naših danâ.
Za razliku od tragedije, riječi drama i komedija imaju sasvim obična izvorna značenja. U prevodu sa starog grčkog jezika, drama doslovno znači – “radnja”, a komedija – “vesela ophodnja” ili, prema drugom tumačenju, “seoska pjesma”.
LITERATURA:
1.Milan Šipka – Priče o rečima, Prometej, Novi Sad 2007
