Funkcionalno-semantičke kategorije u jeziku obavezno na sebi nose otisak nacionalne (jezične) interpretacije. Tako, npr., Rusi, Englezi i hispanofoni dvadesetčetveročasovni period dana segmentuju na djelove po različitim osnovama. Rusi, npr., u pozorište idu сeгoдня вeчepoм “danas uveče”, a Englezi tonight “noćas”; noću u pozorište idu i Tadžikistanci. Za Ruse od 12 do 4-5 sati je dan, a za hispanofone od dvanaest počinje veče. U kineskom jeziku, pak, segmentacija dana na djelove povezana je sa vremenom uzimanja hrane, tako da odgovarajući kineski pozdravi zvuče kao “Već si doručkovao?” = “Dobro jutro!!”; “Već si ručao?” = “Dobar dan!!”; “Već si večerao?” = “Dobro veče!!” ili opštije “Jesi li jeo?” = “Kako ste?” Za Ruse “prva polovina dana”, “do ručka” je vrijeme do 13.00, ali za Poljake i Italijane centar dana je podne. Moguća su i krupnija razilaženja. Tako su Rusi, kad je vrijeme u pitanju, orijentisani u budućnost, a Jermeni u prošlost. Npr. rečenica iz pisma jedne starije Jermenke glasi ovako:”Kasno je da se tješim, iza pleća je tako malo vremena”. Za Rusa, međutim, “iza pleća” metafora je za proživljeni život, a ono što je ostalo je “ispred”, tj. u budućnosti. Hvala što nas pratite.