U Leksičkom Vremeplovu JU Gradska biblioteka Tivat (i) ove subote dajemo objašnjenje etimologije dvije riječi. Kako smo to uobičajili, jedna riječ je iz opšteg leksikona B/CG/H/S jezika, a druga je bokeljski lokalizam. Ove subote to su riječi vàmpir i polpȅta.
Leksem vàmpir, rusko упыр, najubjedljivije se tumači kao slavenski pandan grčkoj složenici ápyros, koja doslovce znači ‘bez vatre, nespaljen’; izvorno ona denotira mrtvaca nad kojim nije izvršen obred spaljivanja, tako da se njegova duša ne može rastaviti od tijela i otići na onaj svijet. Takav mrtvac onda ustaje iz groba i uznemirava prije svega svoje najbliže rođake, podsjećajući ih na njihovu obavezu da ga sahrane na propisan način, tj. da ga spale. Zbog toga bi pokojnici sumnjivi da se povampiruju bivali otkopani, probodeni glogovim kocem i spaljeni. Spaljivanje vampirâ pominje već “Dušanov zakonik”, a u nekim zabačenim krajevima regiona pribjegavalo mu se još i početkom dvadesetog stoljeća. Dakle, mitološki lik vampira i porijeklo ove riječi vezuje se za tzv. “dobru smrt”, a dobra smrt – dakle smrt u skladu sa pravilima koja propisuju bogovi – izvorno je vezana za obred kremacije.
Polpȅta (u opštem leksikonu B/CG/H/S jezika ‘faširana šnicla’, ‘ćufta’) vodi porijeklo od italijanskog polpetta. Italijanska riječ, sa svoje strane, je derivat, tj. deminutiv izveden sufiksom -itta > -etta od (vulgarno)latinskog pulpa ‘meso’.
Sa objašnjenjem etimologije neke nove dvije riječi – jedne iz opšteg leksikona B/CG/H/S jezika i jednog bokeljskog lokalizma – vidimo se iduće subote.
LITERATURA:
1. Aleksandar Loma- Stara slovenska religija: jedan lični pogled iz komparativnog ugla, Zbornik Matice srpske za književnost i jezik, knjiga 53., sveska 1-3, Novi Sad 2005.
2. Petar Skok- Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, vol. III, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1973.
