JU Gradska biblioteka Tivat i ove srijede ima zadovoljstvo da našim čitateljkama i čitaocima pokloni tri vrijedna djela svjetske i južnoslavenske književnosti. Ove srijede to su roman „Veliki Getsbi“ poznatog američkog književnika Frensisa Skota Ficdžeralda, „Heroj na magarcu“ Miodraga Bulatovića i „Izabrane bajke“ Hansa Kristijana Andersena.
Frensis Skot Ficdžerald (1896.–1940.) bio je američki pisac romanâ i kratkih pričâ čiji bi se književni rad mogao smatrati paradigmom doba džeza, termina koji je sam stvorio. On je jedan od velikanâ američke književnosti dvadesetog stoljeća, pripadnik briljantne, takozvane „izgubljene generacije“ zajedno sa Foknerom, Hemingvejem, Dos Pasosom i Tomasom Vulfom. Dvadesetih godinâ prošlog stoljeća živio je u Parizu. To je bio period proveden u boemskoj i književnoj atmosferi s naglašenom kosmopolitskom vizurom.
Napisao je pet romanâ (posljednji je objavljen posthumno) i brojne kratke priče. Po romanima “Veliki Getsbi” i “Blaga je noć” snimljeni su filmovi.
Radnja romana “Veliki Getsbi” dešava se dvadesetih godina XX stoljeća – u doba džeza – kako ga Ficdžerald naziva, i prikaz je razočaranja urbane populacije u američki san. Na raskošnim pozornicama grada koji nikada ne spava i Getsbijeve vile smjenjuju se bogati skorojevići, starlete, isprazni likovi tadašnje elite, dok glavni junak, svjestan svog porijekla i trenutka u kojem živi, nesretan u ljubavi, ostaje jedini iskreni svjedok vremena. Svjestan da je zahvaljujući svom bogatstvu stekao društveni položaj i naklonost džet-seta, Getsbi shvata da se ono do čega nam je stalo ne može kupiti novcem.
“Veliki Getsbi” jedinstveni je portret vremena; roman koji na elegantan i ciničan način oslikava svoje doba u kojem se i danas možemo prepoznati.
Ficdžerald je, stvarajući “Velikog Getsbija”, stvorio jednog od najtragičnijih junakâ svjetske književnosti i, svakako, jedan od najboljih američkih romanâ XX stoljeća. Premda je po objavljivanju 1925. godine roman dramatizovan i u formi brodvejskog pozorišnog komada i u formi filma, gotovo da nije bio primijećen među čitaocima i kritikom. Javnost ga je otkrila tek nakon što je reizdat poslije Drugog svjetskog rata – možda i zato što su tek tada čitaoci bili spremni prihvatiti iskrenu i neveselu Ficdžeraldovu sliku Amerike.
Miodrag Bulatović (1930.-1991.) jedan je od najznačajnijih srpskih pisacâ druge polovine XX stoljeća; autor poznatih romanâ „Đavoli dolaze“, „Crveni petao leti prema nebu“, „Heroj na magarcu“, „Rat je bio bolji” i dr.
Stvaralac izuzetne imaginacije i izuzetne moći literarnog iskazivanja, Miodrag Bulatović je u “Heroju na magarcu” dao jedan od najboljih romanâ o ratu koji je u ovom Bulatovićevom djelu svaćen kao dinamičan, košmaran, sudbinski kontekst u kojem se dijabolične, mračne snage, skrivene u svakom čovjeku, razigravaju do nepojamnih razmjerâ. “Heroj na magarcu” sav je od potresnih, crnohumornih, iskrivljenih bošovskih vizijâ besmisla i patnje u kojima čovjek gubi sva obličja: fizička i duhovna. Donkihotska figura Grubana Malića, centralne ličnosti romana, heroja na magarcu, pripada istom svijetu kojem i svi drugi Bulatovićevi junaci iz prethodnih knjigâ, pomjereni, sluđeni i sumasišavši. Ali u ovoj knjizi kao dominanta javljaju se elementi fantastičnog i fantazmagoričnog, koji omogućavaju piscu da takozvanu stvarnost učini prividom nestvarnog kao najstravičniji san. Nije nimalo slučajno kritičar Frankfurter Allgemeine Zeitunga svojevremeno ovim riječima zabilježio svoj utisak pri čitanju “Heroja na magarcu“:”Sve krupnja, rastu stvari, bića…kao u srednjovjekovnom plesu smrti “, dok je recenzent New York Times Book Review napisao:”Bulatović pripada porodici pisacâ kakvi su Selin i Malaparte. No, Bulatovićeva crnogorska mašta i fantazmagorija imaju biljeg originalnosti, nadrealizma.” Mišljenju iznesenom u Neue Züricher Zeitungu nije lako bilo što dodati ili oduzeti:”Đavolska brutalnost u opisivanju seksualnog!! Zašto su Bulatovića upoređivali sa Malaparteom kad je Bulatović pjesnik!! Dok je “Koža” beletristička reportaža, dotle je “Heroj na magarcu” pjesničko remek-djelo!!”
O bajkama Hansa Kristijana Andersena suviše je opširnije pisati. Iste su odavno vrednovane kao vrhunsko štivo dječije književnosti. Stoga i ove srijede samo treba doći u Gradsku biblioteku Tivaz, uzeti knjige koje poklanjamo i, naravno, pročitati ih. S poštovanjem, Miomir Abović, glavni urednik JU Gradska biblioteka Tivat
