Virus, epidemija i korona

Članak koji je pred vama je ovdašnjim jezičnim uzusima (blago) prilagođen rad dr Dubravke Ivšić-Majić “Otrovna kruna je u narodu”. Nadamo se da će vam biti na intelektualno zadovoljstvo i od spoznajne koristi.

U doba korone, koja je, počevši od proljeća 2020. godine usporila svijet i zagorčala čovječanstvu život, tri riječi slušali smo više nego za period od nekoliko decenijâ prije toga: virus, epidemija, te samu riječ korona. U ovom članku objasnićemo porijeklo pomenute tri riječi.

Leksem virus potiče iz latinskog virus ‘otrov’, a savremeno značenje ‘parazitski mikroorganizam koji izaziva bolest’ razvilo se u medicinskome nazivlju u XVIII stoljeću. Riječ epidemija posuđena je iz grč. ἐπιδημία [epidēmía] ‘pretežnost, rasprostranjenost, boravak na jednome mjestu’ (misli se na ‘rasprostranjenost bolesti’). Ta grčka riječ temelji se na pridjevu ἐπιδήμιος [epidḗmios] ‘(koji se nalazi) u narodu, u zemlji, domaći’ složenome od grčkoga ἐπι- [epi-] ‘na, nad, pri, kod’ i δῆμος [de͂mos] ‘narod, puk’. Riječ δῆμος [de͂mos] ‘narod, puk’ nalazimo još i kao prvi dio mnogih riječi, ali u vrijeme korone epidemija je nadvladala demokratiju, uticala na demografiju (a nekima i omogućila da iznesu svoje demagogije). Dominantna riječ ovoga razdoblja je korona. Ishodište joj je grčka riječ κορώνη [korṓnē] ‘nešto svinuto’, koja je posuđena u latinski kao corona sa značenjem ‘vijenac (od cvijeća, grančicâ ili metala)’ te ‘kruna’. U antici je corona predstavljala odlikovanje za poduhvate u ratu. Naprimjer, vijenac od hrastova lišća (corona civica) dodjeljivao se za spašavanje građanina u bitci, vijenac od trave (corona obsidionalis, graminea) davali su vojskovođi vojnici koje je spasio. Najveću čast predstavljala je corona triumphalis, koju su dobijali vojskovođe trijumfatori. U početku je to bio vijenac od lovorovog lišća, a poslije od zlata. Od Cezara je corona triumphalis postala odličje i simbol carevâ. Nasuprot tome, trnova kruna, koju su rimski vojnici stavili Isusu Hristu na glavu, bila je simbol poniženja i izrugivanja. Latinska riječ corona sa značenjem ‘kruna’ posuđena je u druge evropske jezike. Dala je, npr. englesko crown, njemačko Krone, italijansko corona, francusko couronne, mađarsko korona, češko koruna, rusko корóна. U b/cg/h/s je dala riječ kruna, a glasovni razvoj pokazuje nam da je do posuđivanja došlo rano, još prije IX stoljeća. Glasovni lik kruna potvrđen je od XIII stoljeća. Osim doslovnoga značenja ‘ukras od srebra, zlata i dragoga kamenja koji vladari nose na glavi kao simbol kraljevske i carske vlasti’ zabilježena su i prenesena značenja: ‘kraljevska ili carska vlast’, ‘područje kraljevske ili carske vlasti, kraljevstvo, carstvo’, te ‘lice kraljevo ili carevo’. Krajem XIV stoljeća u Francuskoj se pojavljuju kovanice s likom krune, znakom novčane i kraljevske nezavisnosti, koje se takođe nazivaju krunom. Od toga je kruna postala i naziv za novčanu jedinicu koja još i danas postoji u Češkoj, Danskoj, Norveškoj, Švedskoj i na Islandu. Kod nas je kruna kao valuta postojala potkraj Austro-Ugarske Monarhije i privremeno u Državi SHS i Kraljevini SHS. Krunom se preneseno naziva i ‘ono što pokriva što ili je gornji dio čega’, naprimjer zubna kruna, kruna tvrđave, krošnja drveta itd., ali i neki drugi vrhunac, posebno vrhunsko postignuće ili počast, npr. kruna karijere. Latinska riječ corona označavala je i druge predmete i pojave u obliku vijenca/krune (tj. okrugle, prstenaste tvorevine s izdancima): zviježđa, lanac planinâ u obliku kruga, krug ljudi (slušalacâ, gledalacâ, vojnikâ). U muzici je korona (od talijanskoga corona) naziv za znak kojim se produžava trajanje nekoga tona, akorda ili pauze, a piše se kao polukrug s tačkom iznad note ili pauze. Jedno od značenjâ riječi korona jest i ‘krug oko nebeskih tijelâ’, tj. obruč oko Sunca, koji se golim okom vidi tokom pomrčine Sunca. Zbog sličnosti sa Sunčevom koronom svoj naziv dobili su i koronavirusi. Ta skupina virusâ, proučavana elektronskim mikroskopom, ima karakterističan omotač šiljastih izbočinâ na membrani, koji podsjeća na Sunčevu koronu. No koronavirusne bolesti nisu jedine koje u sebi skrivaju latinsku riječ corona. Ona se krije i u nazivu koronarna bolest srca, koju prouzročuje začepljenje ili suženje koronarnih arterijâ. Naziv koronarni potiče od latinskog pridjeva coronarius ‘koji se odnosi na vijence ili krune’ jer koronarne arterije obavijaju srce kao što kruna obavija glavu. Radiološka metoda kojom se analiziraju te vene naziva se koronarografija. Proučavanje porijekla riječi obično nas podsjeća na to da je život riječi nepredvidljiv. Prije dvije hiljade godinâ jedna trnova kruna donijela je nadu u spasenje mnogim narodima. Što može danas narodima donijeti nevidljiva otrovna kruna – kakve dugoročne posljedice i promjene? Ostaje nam da to vremenom saznamo.