U rubrici Knjiga Sedmice JU Gradska biblioteka Tivat ovog ponedjeljka preporučujemo odlični roman Vladimira Kecmanovića “Kad đavoli polete” (Laguna, Beograd 2022.), koji je u januaru tekuće godine bio ušao u najuži krug za dobijanje prestižne književne nagrade “Beogradski pobednik”.
Bogati Amerikanac Kristofer (Kej) usvaja srpskog dječaka Mladena (Em) i dovodi ga u svoju raskošnu rezidenciju. Kej vodi vrlo neobičan i ekstravagantan život čiji su sastavni dio različite bizarnosti − od orgijâ, preko droge do golog nasilja. Mladenu se u početku čini da se na taj način spasao doma za nezbrinutu djecu u kome je do tada živio. Ali vrlo brzo shvata da sa njegovim starateljem nije baš sve kako treba i da je raj u koji je doveden nešto sasvim treće, nešto zlokobno i nasilno. Kada konačno shvati da on i Kristofer nisu ni prijatelji, ni braća, niti je bilo kakva iole normalna relacija između njih moguća, Mladen radi ono što je već naučio živeći u domu − prilagođava se. Međutim, vrlo brzo, njihov odnos svodi se na relaciju mučitelj-žrtva, a stvari se dodatno komplikuju kada u Mladenov život uđe treća osoba koja u njemu pobudi osjećanja za koja je mislio da ih ne posjeduje.
Najnoviji roman nagrađivanog i tiražnog pisca Vladimira Kecmanovića (“Osama”, “Top je bio vreo”, “Kainov ožiljak”) negdje je na razmeđi potresne ljudske drame i vrhunski napisanog trilera. Njegovi junaci oličenje su današnje surove realnosti i svijeta u kome živimo. Pitanje je samo da li smo tek svjedoci ove priče − kao njeni čitaoci − ili smo, po sili prilikâ i pravilâ današnjeg otuđenog i svirepog svijeta, takođe i – saučesnici.
Kecmanović svojim osobenim stilom i načinom pisanja ukazuje da je njegova priča o zlostavljanju dječaka tek metafora, simbol globalnog zlostavljanja koje trpimo i sa kojim živimo. “Kad đavoli polete” gorka je pripovijest u kojoj se sažimaju brojne velike i bitne teme – od suočavanja pojedinca (inicijalno autsajdera) sa svijetom do oceubistva, u cijelosti protkana referencama na Šekspirovog “Hamleta”, počevši od kreda istaknutog na naslovnici da “ne ubija onaj koji drži nož, nego onaj kome ostaje imperija”.
“Kad đavoli polete” je brutalno štivo; često čak i prebrutalno, sa možda nepotrebnim viškom pornografskih i motiva duboke patologije . Nešto je sigurno: ovo nije štivo za tzv. “meke” čitaoce. I još nešto je sigurno: ovo je štivo koji nas vodi direktno u srce demonizovanog društva u kojem živimo, te roman koji otkriva dušu (ako to možemo nazvati dušom) infernalne civilizacije čiji smo dio. U svakom slučaju, u pitanju je jedan od najvažnijih savremenih domaćih romanâ koje ćete, ako se odlučite da dođete u Gradsku biblioteku Tivat i da ga posudite, pročitati. Kecmanovićev roman može vam se svidjeti ili ne, ali definitivno vas ne može i neće ostaviti ravnodušnim. S poštovanjem, glavni urednik JU Gradska biblioteka Tivat Miomir Abović
