Članak koji je pred vama ovdašnjim je jezičnim uzusima (blago) prilagođen rad dr Dubravke Ivšić-Majić “Vozila na kotačima – kola, kočije i automobili”. Nadamo se da će vam biti na intelektualno zadovoljstvo i od spoznajne koristi.
Kotač se smatra jednim od najvažnijih tehničkih pronalazakâ čovječanstva. On je omogućio lakše i brže obavljanje različitih poslovâ (npr. mlinsko kolo, lončarsko kolo) te, pronalaskom vozila na kotačima, lakši i brži prevoz. Imenica kotač slavenskog je porijekla, izvedena je od praslavenskoga glagola *kotiti ‘valjati, kotrljati’. Najjednostavniji i najstariji oblik vozila na kotačima jesu kola koja su vukle životinje, najčešće konji, mule ili volovi. Riječ kola naslijeđena je iz praslavenskog, a postanjem je množina imenice kolo. Praslavenska riječ *kolo značila je ‘kotač’, izvedena je od indoevropskog korijena *kʷelh₁ – i srodna je s grčkom riječi κύκλος [kýklos] ‘krug, kolut, kotač’. Ta grčka riječ preko latinskog i evropskih jezikâ došla je u b/c/h/s jezik u riječi ciklus, ali i u nazivu za jedno modernije prevozno sredstvo – bicikl. Riječ bicikl francuskog je porijekla (bicycle), tvorena od latinskog prefiksa bi– ‘dva’ i završetka –cycle < grč. κύκλος ‘kotač’. Kočija se kao posebna vrsta pokrivenih kola izrađenih za udoban prevoz putnikâ pojavila u Europi u XV stoljeću. Smatra se da je kočija naziv dobila po mađarskom mjestu Kocs [Koč], u kojem je prvi put izrađeno takvo vozilo. Mađarski pridjev kocsi ‘koji se odnosi na Kocs’ dao je naziv za tu vrstu vozila, pa bi kočija izvorno bila ‘kola iz Kocsa’. Riječ se iz mađarskog proširila i u druge evropske jezike, npr. tal. cocchio ‘kočija’, njem. Kutsche ‘kočija’, eng. coach ‘kočija, kola, danas i autobus’. Kočije su se tradicionalno smatrale statusnim simbolom više klase, a s razvojem gradovâ počele su se upotrebljavati i za gradski prevoz. Najam kočijâ organizovan je prvi put u XVII stoljeću ispred pariškoga hotela Saint Fiacre. Po njemu su najamne kočije nazvane fiacre, što je preko njemačkog Fiaker dalo drugi b/c/h/s naziv za kočiju – fijaker. Krajem XIX stoljeća, otkrićem motora sa unutrašnjim sagorijevanjem, pojavile su se “kočije bez konja”, odnosno automobili. Riječ automobil posuđena je iz francuskog automobile, a složena je od grčkog ἀυτο- [auto-] ‘sam’ (kao u automat, autohton, autonoman, autogram) i latinskog pridjeva mobilis ‘pokretan’. Doslovno joj je značenje ‘koji se sâm pokreće’. Od riječi automobil apstrahovan je prefiksoid auto-, od kojeg su tvorene daljnje složenice poput autocesta, automehaničar ili autobus. Završetak –bus riječi autobus potiče iz latinskog omnibus ‘za sve’, što je dativ množine pridjeva omnis ‘sav, svaki’. Autobus je prema tome ‘vozilo za sve’. U početku su automobili izgledom oponašali konjske kočije, a od druge polovine XX stoljeća dobivaju nov, aerodinamičniji oblik. Danas postoje mnogobrojni tipovi ličnih automobilâ i nazivi za njih. Jedna od osnovnih podjelâ automobilâ je prema izradi karoserije. Neki oblici karoserije i nazivi za njih razvili su se iz odgovarajućih vrstâ kočijâ. Automobili otvorene karoserije nazivaju se kabrioleti, dok se automobili zatvorene karoserije dijele na limuzine, karavane i kupee. Kabriolet (iz francuskog cabriolet) izvorno je bio naziv za laganu dvokolicu jednopreg s dvama sjedalima, a poslije je prenesen na automobile s pomičnim krovom. Francuski naziv cabriolet izveden je od cabriole ‘skok (nalik na kozji)’ zbog laganih, poskakujućih pokretâ. Limuzina je naziv za tip ličnog automobila nepokretnog krova, četvorih vratâ i zasebnog prtljažnika, ali i za veće i raskošnije lične automobile. Riječ je francuskog porijekla (limousine), izvedena je od imena francuske pokrajine Limousin i prvobitno se odnosila na luksuzni tip kočije. Stanovnici pokrajine Limousin nosili su posebnu vrstu širokog ogrtača za zaštitu od kiše pa se smatra da je pokrov prvih limuzinâ, koji se protezao od zadnjih sjedalâ preko vozača, nalikovao na taj ogrtač. Karavan je u b/c/h/s naziv za lični automobil s prostorom za prtljag unutar putničke kabine, iza zadnjih sjedalâ, dok se engleska istovrijednica caravan odnosi na kamp-prikolicu, tj. vozilo u kojem se stanuje. Ishodište je persijska riječ kārwān ‘družina trgovacâ i putnikâ koji s kamilama putuju pustinjom’, koja je preko italijanskog dala u b/c/h/s jeziku i riječ karavan ‘povorka robom natovarenih zaprežnih kolâ i životinjâ koja prelazi velike udaljenosti’. Treći tip automobila zatvorene karoserije je kupe. Naziv kupe potiče iz francuskog coupé, što je izvedenica od glagola couper ‘rezati, sjeći’ i izvorno je označavala skraćenu, “odsječenu” verziju kočije. Postoje još mnogi drugi nazivi za vozila na kotačima, a o njima ćemo nekom drugom prilikom.
LITERATURA:
- Dubravka Ivšić-Majić – Vozila na kotačima – kola, kočije i automobili, Hrvatski jezik, vol.5, no.3, Zagreb 2018.
