U rubrici Knjiga Sedmice ovog ponedjeljka preporučujemo knjigu “Istorija samoubistva” (Mediterran Publishing, Novi Sad 2008.) poznatog francuskog istoričara Žorža Minoe.
Od najstarijeg antičkog doba do danas, muškarci i žene odabirali su smrt. Ovaj izbor nikada nije ostavljao ljude ravnodušnim. Mada je u rijetkim prilikama pozdravljan kao herojski čin, najčešće je bio predmet društvene osude. Stvar je u tome što se samoubistvo istovremeno smatralo uvredom Boga, koji nam je dao život, i društva, koje se stara za dobrobit svojih članovâ. Odbaciti taj Božji dar i odbaciti društvo bližnjih na banketu života dvije su greške koje vjerski čelnici, koji se bave božanskim poslovima, i politički čelnici, koji organizuju narečeni banket, ne mogu da tolerišu. Biti ili ne biti: nije to pitanje, kažu oni. Ako postojimo, znači da moramo postojati kako bismo slavili Boga i bili korisni društvu. Oni koji pobjegnu bivaju strogo kažnjeni – u onostranom s jedne strane, i preko svog leša, sa druge. Takav nepodijeljeni i nesporan stav vlada u Evropi do kraja srednjeg vijeka. Počinje da se mijenja u ranoj renesansi, krajem XV stoljeća, kada je, pomoću ludila i pomalo šaljivim tonom, prvi put osporen. Onda se osporavanje javljalo sve češće, sve dok 1600. godine to pitanje nije izbačeno u prvi plan i dok nije napravilo prostor za sve oštriju raspravu tokom krize evropske svijesti, te postalo otvoreni izazov u doba prosvjetiteljstva.
Pred čitateljkama/čitaocima je jedna više nego zanimljiva knjiga iz kulturne istorije. Pročitati je znači obbogatiti svoje spoznaje o jednom – od samih početakâ civilizacije – izuzetnom bitnom aspektu ljudske egzistencije. Stoga vas pozivamo da dođete do Gradske biblioteke Tivat i posudite pomenutu knjigu Žorža Minoe. S poštovanjem, glavni urednik JU Gradska biblioteka Tivat Miomir Abović
