Članak koji je pred vama ovdašnjim je jezičnim uzusima (blago) prilagođen rad dr Sande Ham “Sročnost s brojevima dva, tri, četiri”. Nadamo se da će vam biti na intelektualno zadovoljstvo i od spoznajne koristi.
Postavlja se pitanje što je pravilno: Promovisana su 254 studenta. ili Promovisano je 254 studenta. – treba li predikat biti u jednini ili u množini. Pitanje se odnosi na kongruenciju predikata i subjekta ako je subjektu atribut broj dva, tri ili četiri, ali i na rod glagolskog pridjeva ako je glagolski predikat tvoren glagolskim pridjevom radnim ili trpnim. U gramatikama se obično govori, ako se o tom pitanju uopšte govori, o kongruenciji predikata s brojevima dva, tri, četiri. Na taj se način ne kaže eksplicitno smatraju li se brojevi subjektima ili samo atributima uz imenicu. Budući da tema ovoga rada nije sintaktička uloga brojevâ, na to se pitanje neće ovdje odgovarati, nego će se opisati kongruencija sa vezama u kojima su brojevi dva, tri, četiri. Veze kao što su četiri studenta Radoslav Katičić u “Sintaksi hrvatskoga književnog jezika” opisuje ovako: “Iznimka su i brojevi dva, tri, četiri jer imenica kojoj su oni atributi (…) stoji u posebnom jednom obliku, koji je za muški i srednji jednak genitivu jednine (…) Imenice stoje u njemu kad im je atribut jedan od gore spomenutih malih brojevâ”. U Pranjković-Silićevoj “Gramatici hrvatskoga jezika” veze kao što su četiri studenta tumače drugačije: “ (…) kad se u službi subjekta nađu vezani spojevi riječi sastavljeni od promjenjivih glavnih brojevâ i imenicâ muškog ili srednjeg roda tipa dva prijatelja, oba grada, tri čovjeka ili četiri sela (…)”. Broj 254 glavni je broj i to složeni broj. Oko naziva glavni broj slažu se sve gramatike, međutim nazivi jednostavni i složeni broj nisu opšteprihvaćeni. Ponegdje su nazivi jednočlani i višečlani broj. Sa složenim glavnim brojem, a 254 je složeni glavni broj, predikatna kongruencija ravna se prema posljednjem broju. Ovdje je to četiri. Dakle, kada je o kongruenciji riječ, ista je u rečenici: Promovisana su četiri studenta kao i u rečenici: Promovisana su 254 studenta. S brojevima dva, tri i četiri slaže se poseban oblik imenicâ muškog i srednjeg roda – oblik nominativa dvojine (maline, paukala, duala), koji je za te imenice isti kao savremeni oblik genitiva jednine: dva, tri, četiri studenta – imenica muškog roda student uz broj 254 je u nominativu dvojine koji je oblikom isti kao savremeni genitiv jedine. Ako se sa subjektom koji je u jednini slaže predikat u jednini onoga roda kojeg je subjekt: Promovisan je jedan student, Promovisana je jedna studentica, ako se sa subjektom koji je u množini slaže predikat u množini onoga roda kojeg je subjekt: Promovisani su studenti, Promovisane su studentice, očekivalo bi se da se sa subjektom u dvojini slaže i predikat u dvojini pa bismo predikat u rečenici Promovisana su četiri studenta i četiri studentice mogli nazvati predikatom koji je u perfektu dvojine. Slijedimo li savremene hrvatske gramatike, dvojina se kao morfološka kategorija zadržala u savremenom jeziku samo kod imenicâ muškog i srednjeg roda uz brojeve dva, tri i četiri. Kod glagolâ u savremenom jeziku nema dvojine, “Hrvatska gramatika” Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje eksplicitno kaže: “I među glagolskim oblicima došlo je u toku jezičnoga razvoja do znatnoga pojednostavljivanja. Nešto se pri tom i izgubilo (…) Potpuno je nestala i dvojina kao morfološka kategorija. U XIV stoljeću ona se još sporadično čuva i ima uglavnom stilističku funkciju”. Starije gramatike metodološki se razlikuju pa govore i o glagolskoj dvojini. Antun Mažuranić u XIX stoljeću u “Slovnici Hèrvatskoj”, govoreći o sprezanju glagola, upozorava: „Pazi. Starinski-se-je dvobroj u glagoljih hèrvatskih već sasvim izgubio, nego-mu-se još samo trag može opaziti u sastavljenih vrěmenih, n. p. došla-su dva (m. došli-su)”. Kod Maretića se još i u trećem izdanju “Gramatike hrvatskoga ili srpskoga književnoga jezika” govori o dvojini, ali Maretić smatra da je pomoćni glagol u množini, a da je glagolski pridjev u dvojini. Glagolske pridjeve naziva pokretnim riječima: “Uz brojeve dva, oba, tri, četiri glagol stoji gotovo svagda u pluralu. Pokretne riječi kad su u predikatu (…) stoje u dualu: od prve žene ostala su mu dva sina (…)”. Kongruencija može biti bliža i dalja – bliža kongruencija je kongruencija među rečeničnim djelovima iste rečenice (ili surečenice), a dalja kongruencija je kongruencija među djelovima dviju rečenicâ (ili surečenicâ). Npr., u složenoj rečenici: Na sred dvorišta stajala su četiri stražara koja su pazila na to da zatvorenici ne razgovaraju predikat u glavnoj surečenici stajala su i subjektni skup četiri stražara u odnosu su bliže kongruencije, a predikat u atributnoj surečenici su pazila u odnosu je dalje kongruencije sa subjektom u glavnoj surečenici četiri stražara. Kongruencija može biti gramatička (prema obliku, formalna) i značenjska (prema smislu, sadržajna). Ako se predikat i subjekt slažu prema gramatičkim obilježjima subjekta (gramatičkom rodu i broju), riječ je o gramatičkoj kongruenciji, a ako se slažu prema značenju subjekta (stvarnom broju i polu), riječ je o značenjskoj kongruenciji. Tako je u Krležinoj rečenici U jami su tri vuka navalila na kravu ribara Lojze i pojeli je, tri vuka su navalila gramatički kongruentno, a tri vuka su pojeli značenjski kongruentno. Savremene gramatike, a tako i savremena literatura o kongruenciji, ne govore o predikatu u dvojini uz subjektni skup s brojevima dva, tri, četiri, nego o predikatu u 3. licu množine srednjeg roda. Smatra se, naime, da se dvojina glagola izgubila u savremenom b/c/h/s jeziku. U rečenici Promovisana su 254 studenta predikat je, prema tome, u 3. licu množine srednjeg roda. Evo nekoliko primjerâ iz hrvatskih književnikâ: “Naprama meni sědila su dva sina Albiona. (Nemčić), Sačuvane su tri poslanice i jedna pobožna pjesma. (Matić), Prošla su Tri kralja – ili, kako ih zovu,“Mali Božić”. (Kovačić), Pod crna i pozlaćena pogrebna kola upregnuta su četiri velika crna konja (E. Kumičić), Oko stola sjedila su četiri mlada čovjeka (Begović)”. Prema tome, rečenica: Promovisano je 254 studenta nije valjana, a rečenica: Promovisana su 254 studenta valjana je. U Babićevoj “Sročnosti u hrvatskome književnome jeziku” navodi se i da bliža kongruencija može biti s predikatom u množini muškog roda, ako je tom predikatu subjekt imenica muškog roda: “Tri su pogodili, jedan je promašio”. Tih primjerâ je malo – navedeni je jedini kod Babića – a Babić smatra da u bližoj kongruenciji prednost treba dati predikatu u srednjem rodu, dakle gramatičkoj kongruenciji pred značenjskom. U Pranjković-Silićevoj “Gramatici hrvatskoga jezika” normativna preporuka je oštrija: “Kad iza brojevâ dolaze imenice muškoga roda, dolazi u obzir i sročnost s predikatom u množini muškoga roda, npr. Dva prijatelja nisu mogli dalje, ali je takva upotreba rijetka i obilježena (činjenica je razgovornog stila)…”. Kad je riječ o daljoj kongruenciji, S. Babić navodi mnogo primjerâ u kojima je predikat u muškom rodu, i na temelju tih primjerâ zaključuje: “Osim onoga što je otvorio vrata, pred nama su bila još dva Nijemca, stojeći iza mitraljeza. Teško su disali. (Šoljan, “Izdajice”) … U jami su tri vuka navalila na kravu ribara Lojze i pojeli je… (Krleža, “Povratak Filipa Latinovicza”) … Tada su na scenu stupila četiri komandosâ koji su pod prijetnjom da će dići avion u zrak prisilili posadu da promijeni kurs… (Večernji list, 25. 7. 1973., 24.). Skupljeni primjeri pokazuju da je bliža sročnost po smislu rijetka, a tako i dalja po obliku (…) Na temelju svega može se reći da se kolebanja u bližoj sročnosti između sročnosti po obliku ili po smislu prednost može dati prvoj, a u daljoj prema stilskom izboru izricatelja rečenice”. I na kraju, treba jasno odgovoriti na postavljeno pitanje – što je pravilno: Promovisana su 254 studenta ili Promovisano je 254 studenta. – treba li predikat biti u jednini ili u množini. Predikat treba biti u 3. licu množine i to s glagolskim pridjevom u srednjem rodu množine, pa je pravilna prva rečenica: Promovisana su 254 studenta. U daljoj kongruenciji predikat bi bio u 3. licu množine s glagolskim pridjevom muškog roda množine: Promovisana su 254 studenta; Klicali su i bacali kape u zrak.
LITERATURA:
- Sanda Ham – “Sročnost s brojevima dva, tri, četiri”, Jezik, vol.64, no.2, Zagreb 2017.
