Članak koji je pred vama ovdašnjim je jezičnim uzusima (blago) prilagođen rad dr Dubravke Ivšić-Majić “Forenzika i hofiranje na kolodvoru”. Nadamo se da će vam biti na intelektualno zadovoljstvo i od spoznajne koristi.
Riječ dvor stara je b/c/h/s riječ za koju su potvrđena značenja: ʻvladareva kuća, imanje; osobe u službi ili pratnji vladaraʼ, ʻsvaka (bogata) kućaʼ, ʻsud, sudišteʼ, ʻdvorišteʼ, ʻpoljsko imanjeʼ. Naslijeđena je iz praslavenskog *dvorъ ʻdvor; dvorišteʼ (uporedi slovenačko dvòr, rusko двор, poljsko dwór), što se razvilo od indoevropskog *dʰworom ‘prostor pred vratimaʼ. U savremenom jeziku riječ dvor uobičajena je sastavnica nazivâ i imenâ poput župni dvor, nadbiskupski dvor, Banski dvori, Klovićevi dvori, Novi dvori. Izvorno značenje korijena bilo je ʻvrataʼ, što je u hrvatskom jeziku očuvano npr. u prilogu nadvor ʻvanʼ i u imenici predvorje ʻmjesto pred (kućnim) dvorom tj. vratima; ulaz u kućuʼ. Indoevropska riječ *dʰworom ima odraze još npr. u litvanskom dvãras ʻimanjeʼ, sanskrtskom dvā́ram ʻvrataʼ te u latinskom forum ʻtrgʼ. Latinska riječ forum ʻtrg, javno mjestoʼ proširila se u evropskim jezicima, pa tako i u b/c/h/s jeziku, u značenju ʻjavnostʼ i ʻtijelo ili skup koje raspravlja i odlučuje o nekom pitanjuʼ (uporedi stručni forum i internetski forum). Pridjev izveden od latinskog forum je forēnsis ʻkoji pripada forumu, javniʼ, od čega se razvio pridjev forenzički ʻkoji se odnosi na sudski postupakʼ. Od istog indoevropskog korijena od kojeg je postala riječ dvor razvila se i b/c/h/s riječ dveri ʻvrataʼ (uporedi praslavensko *dvьrь,*dvьri, rusko дверь). Naziv zagrebačke palate Dverce deminutiv je riječi dveri jer su ondje bila “mala” gradska vrata. Indoevropski izvor ove riječi je *dʰwer– ‘vrata’, od kojeg je još npr. englesko door ʻvrataʼ, njemačko Tür ʻvrataʼ, latinsko fores ʻvrataʼ i grčko θύρα [thýra] ʻvrataʼ. Od te grčke riječi tvoren je naziv za ʻštitnjaču, tiroidnu žlijezduʼ, prema grčkom θυρεοειδής [thyreoeidḗs] ʻštitolikʼ ~ θυρεός [thyreós] ‘kamen koji se stavlja na vrata’. U odnosu na dveri riječ dvor ipak ima bogatije i raznolikije tvorbeno gnijezdo. Izvedenica u kojoj se čuva izvorno značenje je riječ dvorište – postala je od praslavenskog *dvorišče ʻzemlja na kojoj se nalazi dvorʼ (usp. slovenačko dvoríšče, ukrajinsko двóрище, poljsko dworzyszcze 1. ‘veliki dvor’, 2. ‘zemljište’, 3. ‘seosko imanje’). U značenju ʻvladareva kućaʼ danas je uobičajenija izvedenica sa sufiksom –ac, riječ dvorac. U izvorima ta riječ potvrđena je samo kao deminutiv (ʻmali dvorʼ), pa se smatra da je značenje ʻvladareva kućaʼ nastalo pod uticajem ruskog. Još jedna izvedenica riječi dvor jest imenica dvorana. Njeno izvorno značenje je ʻvelika soba, salaʼ, za koje je potvrđena i starija riječ dvornica. Riječ dvorana novija je tvorenica sa sufiksom –ana, koji je turskoga porijekla – nalazi se npr. u riječima kafana, barutana (koje su cijele posuđene iz turskoga), ali i u riječima poput staklana, ciglana, toplana, elektrana (u kojima je samo sufiks turskog porijekla). Stanovnici dvora su dvorani ili (prema nekim savjetnicima normativno manje preporučljivo) dvorjani, a posebne uloge imali su dvornik ʻčovjek koji čuva dvorʼ i dvorski ʻupravitelj dvoraʼ (pridjev poimeničen iz sintagme pristav dvorski). Dvornik i Dvorski danas su i poznata prezimena. Glagol dvoriti (i njegove izvedenice dvorkinja, podvornik) takođe je izveden od imenice dvor, a današnje značenje ʻslužitiʼ razvilo se vjerovatno od ʻživjeti u nečijem dvoruʼ. Daljnjim značenjskim razvojem ‘služiti’ > ‘biti uslužan (prema ženi)’ nastali su glagoli dodvoriti se i udvarati se. Na takav značenjski razvoj mogli su uticati njemačko den Hof machen odnosno francusko faire la cour ʻudvarati seʼ (dosl. ʻčiniti dvorʼ). Isti ili sličan značenjski razvoj vidljiv je i u regionalnoj riječi hofirati ʻudvarati seʼ (koja je izvedena od njemačke riječi Hof ʻdvorʼ) te u posuđenici kurtoazija ʻizraz poštovanja, uljudan način ophođenja, uglađenostʼ (koja je izvedena od francuske riječi court ʻdvorʼ). Složenica kolodvor takođe pripada tvorbenomu gnijezdu riječi dvor. Nastala je u XIX stoljeću kao prevedenica prema njemačkom Bahnhof ʻkolodvorʼ (od Bahn ʻželjeznicaʼ + Hof ʻdvorʼ) odnosno mađarskom pályaudvar ʻkolodvorʼ (od palya ʻput, prugaʼ + udvar ʻdvorʼ).
LITERATURA:
- Dubravka Ivšić-Majić ‒ “Forenzika i hofiranje na kolodvoru”, Hrvatski jezik, vol.12, no.1, Zagreb 2025.
