Članak koji je pred vama ovdašnjim je jezičnim uzusima (blago) prilagođen rad dr Barbare Kovačević “Frazeologija i mitologija”. Nadamo se da će vam biti na intelektualno zadovoljstvo i od spoznajne koristi.
Somatski frazemi ili frazemi koji za sastavnicu imaju naziv za najmanje jedan dio tijela zasnovani su na poznatim iskustvenim slikama i percepciji ljudskog ili životinjskog tijela te oblika i funkcija pojedinih djelovâ tijela (tjelesnih organâ) i njihovom simbolizmu (imati mozga , slomiti srce nekome). Za veliki broj somatskih frazemâ ishodište možemo pronaći u gestovima i mimici pa nam je njihovo značenje jasno i prozirno (dignuti/dizati ruke, pokazati/pokazivati prstom na (u) koga, na (u) što, dignuti/dizati nos). Ipak, postoje i oni somatski frazemi u kojima je izgubljena poveznica s motivacijskom bazom i ne možemo ih na prvi pogled dovesti u vezu s mitološkom pričom na kojoj počivaju. Takvi su frazemi puna šaka brade i uhvatiti Boga za bradu.
Puna šaka brade
Izražavanje ljudskog zadovoljstva u b/c/h/s jeziku može se izraziti somatskim frazemima gladiti (trljati) bradu i gladiti (trljati) brk (brke, brkove), koji u semantičkoj podlozi nose sliku čovjeka koji gladi, miluje svoju bradu ili brkove kad je zadovoljan postignutim rezultatima, ili uživa u činjenici da je nešto ispalo upravo prema njegovim očekivanjima. U takvoj prilici čovjek je zadovoljan sâm sobom, a najčešće i njegov smiješak pokazuje to zadovoljstvo. Stoga su oba frazema utemeljena na poznavanju gesta putem kojeg razvijaju značenje ‘biti zadovoljan, izražavati zadovoljstvo, potiho uživati, naslađivati se’. U okviru istog značenjskog koncepta možemo posmatrati frazem puna šaka brade, koji razvija priloško (adverbijalno) kategorijalno značenje ‘baš dobro, odlično, izvrsno, super, ne može bolje’. Iako je i taj frazem mogao nastati na temelju gesta na kojem su nastali frazemi gladiti (trljati) bradu i gladiti (trljati) brk (brke, brkove), u literaturi postoji i drukčije objašnjenje nastanka tog frazema – objašnjenje koje je povezano s pričom iz slavenske mitologije o zemaljskom bogu Velesu (Volosu). Prema folklornom vjerovanju, Veles je bog Sunca i vegetacije (plodnosti); pojedini spomenici prikazuju ga kao gospodara podzemnog svijeta, dok hrišćanski izvori upućuju na to da je on zaštitnik stada i stoke. Kako je on uz Peruna jedan od glavnih bogovâ, a Slaveni su se bavili i ratarstvom i stočarstvom, moguće je da objedinjuje svoje zaštitničke funkcije. Veles je bio posebno slavljen u vrijeme sjetve, žetve i ispaše, a kod Slavenâ je zabilježen i narodni običaj vezivanja neporezanoga klasa pšenice za vrijeme žetve. To obredno vezivanje mora obaviti žena, koja je simbol plodnosti i za koju se kaže da tim činom veže Velesovu bradu. Tako vezan klas u Velesovu čast ostaje na njivi do kraja žetve, ne smije se više dirati i svojevrsna je molba za zaštitu od demonâ, tj. od zla. Sam bog Veles često je prikazivan u raskošnoj odjeći i s bradom kao bujnim klasom pšenice. Frazem puna šaka brade u mitološkom kontekstu moguće je povezati sa zadovoljstvom zbog plodne žetve ili uspješne trgovine pšenicom.
Uhvatiti Boga za bradu
Frazem uhvatiti Boga za bradu na prvi pogled u semantičkoj podlozi ima nevjerovatnu sliku hvatanja božje brade i razvija frazeološko značenje ‘napraviti (postići) nešto naoko nemoguće (neostvarivo), učiniti (postići) nešto o čemu drugi maštaju’. Prema rječnicima simbolâ, brada je ne samo simbol muževnosti nego i hrabrosti i mudrosti. Stoga su bogovi i razni istorijski junaci, vladari i filozofi uglavnom prikazivani s bradom, pa bi hvatanje božje brade pokazalo nevjerovatnu sreću ili mudrost za hvatača. Međutim, u literaturi možemo pronaći i drukčije pokušaje interpretacije koji su povezani sa slavenskom mitologijom, dvojstvom Velesa i Peruna te njihovim utjelovljenjem u starije bradate, brkate i dugokose muškarce. Iako u drugim neslavenskim jezicima ne pronalazimo odgovarajuće istovrijednice za navedeni frazem, na evropskom prostoru prisutan je frazem uhvatiti Kairosa za čuperak sa značenjem ‘iskoristiti povoljan (pravi) trenutak, ne propustiti priliku; djelovati brzo i odlučno’. Taj frazem u b/c/h/s jeziku rijetko se upotrebljava, a utemeljen je na priči iz klasične mitologije o najmlađem Zevsovom sinu Kairosu. Kairos je alegorična personifikacija sudbonosnog trenutka, koji je kod Grkâ bio izuzetno važan. Kairos se po svojoj ulozi i važnosti izjednačava sa Fortunom i obožavan je kao božanstvo na Olimpu. Prikazivan je kao užurbani mladić s dugim pramenom (čuperkom) na čelu i ogoljenim zatiljkom, te simbolizuje srećnu priliku koju pojedinac treba da zgrabi u pravi čas, tj. prije nego što ona nepovratno nestane. Budući da je Kairos bog srećnog trenutka ili prave prilike, u mnogim evropskim jezicima njegovo ime u navedenom frazemu zamijenjeno je imenicom prilika, glagol uhvatiti može biti zamijenjen glagolom zgrabiti, a imenica čuperak može biti zamijenjena imenicom kosa (npr. engleski to take time (the occasion) by the forelock, njemački die Gelegenheit beim Schopf ergreifen (packen), francuski saisir (prendre, attraper) l’occasion aux (par) les cheveux, talijanski afferrare (prendere) un’ occasione al volo, češki chytit příležitost za pačesy i novogrčki αρπάζω (πιάνω) την ευκαιρία από τα μαλλιά).
LITERATURA:
- Barbara Kovačević – Frazeologija i mitologija, Hrvatski jezik, vol.6, no.2, Zagreb 2019.
