Tvrtka

Članak koji je pred vama ovdašnjim je jezičnim uzusima (blago) prilagođen rad dr Sande Ham “Tvrtka” Nadamo se da će vam biti na intelektualno zadovoljstvo i od spoznajne koristi.

Imenica tvrtka nije nova imenica, nije novotvorenica našeg doba. Potvrđuje se još u Šulekovom “Rječniku znanstvenoga nazivlja” iz 1874. godine (str. 1202.) u liku tvrdka kao bohemizam u botaničkom nazivlju (lat. sterium), ali i prevod italijanske riječi firma. Ovdje govorimo o tvrtki kao o firmi ili preduzeću, dakle ne kao o botaničkom nazivu. Kod Šuleka je tvrdka jer se prema pravilima morfonološkog pravopisa (korienskoga), kojim se služio Šulek, na granici morfema ne bilježi jednačenje po zvučnosti, dakle korijen tvrd ostaje nepromijenjen i kada mu se dometne sufiks –ka: tvrd+ka > tvrdka. U savremenom pravopisu u kojem se na granici morfema bilježi jednačenje po zvučnosti, to se jednačenje i bilježi: tvrtka. Tvrtka je kalk prema latinskom firma i u korijenu joj je pridjev tvrd. Imenica tvrtka imenica je ženskog roda a-vrste s višezatvorničkom morfološkom osnovom, a te imenice u genitivu množine mogu imati nepostojano a i nastavak –a. Tvrtka, prema svojim morfonološkim obilježjima, ide u red sa sljedećim imenicama a-vrste: bilješka, pripovijetka, šipka, zipka. Te imenice u nominativu imaju obezvučenu osnovu: biljež+ka > bilješka, pripovijed+ka > pripovijetka, šib+ka > šipka, zib+ka > zip ka, ali kad uslovi za jednačenje po zvučnosti nestanu, osnova se (raz)jednači po zvučnosti, odnosno, osnovi se vraća završni zvučni zatvornik. U tvrtka, bilješka, pripovijetka, šipka, zipka uslovi za jednačenje po zvučnosti nestaju umetanjem nepostojanog a: tvrdakā, bilježakā, pripovjedakā, šipakā, zibakā. Prema tomu, pravilan lik genitiva množine s proširenom osnovom – s nepostojanim a (i nastavkom –ā) – imenice tvrtka glasi: tvrdakā. Izaberemo li genitiv množine bez proširenja osnove i nepostojanoga a, možemo upotrijebiti nastavak –ā ili nastavak –ī: tvrtkā ili tvrtkī. U obama tim oblicima postoje uslovi za jednačenje po zvučnosti, pa će se korijensko d (tvrd-) obezvučiti ispred k u t (tvrt-). Dakle, imenica tvrtka u genitivu množine može glasiti: tvrdakā, tvrtkā ili tvrtkī. Na pitanje kojem bi obliku trebalo dati prednost, teorijski je jednostavno odgovoriti – prednost bi trebao imati oblik koji je najrazlikovniji, a to bi bio onaj s proširenom osnovom: tvrdakā. Međutim, literatura ne pruža jednoznačni odgovor i navode se različiti oblici genitiva množine, najčešće tvrtkī ili tvrtkā, a rjeđe tvrdakā. U literaturi nećemo susresti lik tvrtakâ, ali je zato u upotrebi čest; u Riznici se ne potvrđuje ni jedan lik tvrdakâ, ali je zato pogrešnih 27 tvrtakâ. Upišemo li u Google, pojaviće se čak 8.440 tvrtakâ, ali tvrdakâ nećemo pronaći. Razlog takvom stanju može se potražiti i u činjenici da imenica tvrtka decenijama nije bila u upotrebi. Maretić je, naime, u svom “Hrvatskom ili srpskom jezičnom savjetniku” 1924. godine napisao: “tvrtka, Firma (u trgovaca) bez potrebe načinjena riječ iz latinskog; zašto ne bismo i mi upotrebljavali svjetsku riječ: firma?” (str. 159.). Budući da je Maretićeva riječ barem jedno stoljeće imala snagu jezičnog pravila (ako ne i zakona), tvrtka je bila izvan upotrebe, a prednost su imale “svjetske” riječi. Da je zaista tako, potvrđuje i Akademijin rječnik, koji u svojoj 19. knjizi, pola stoljeća poslije Maretićevog savjetnika, u natuknici tvrtka prenosi Maretićeve riječi, pa čak i preporuku da se prihvatimo “svjetske” riječi firma. Uz to, ne treba zaboraviti ni jugoslavensko vrijeme u kojem su vladala preduzeća i radne organizacije i udružene radne organizacije i organizacije udruženog rada. Moguće da je zbog toga imenica tvrtka, zbog duge neupotrebe, kao oživljenica u širokoj upotrebi zaživjela u pogrešnom liku tvrtakâ. I dativ i lokativ jednine imenice tvrtka mogu izazivati nedoumice. Osnova završava na k, a pred dativnim i lokativnim nastavkom –i završno se k može sibilarizovati pa je opravdano zapitati se: tvrdci, tvrtci, tvrci ili tvrtki? Savremena normativna literatura ni ovdje nije jednoglasna, preporučuju nam se različiti oblici. Oblik tvrdci ne pripada savremenoj normativnoj literaturi, nego starijoj i to onoj pisanoj morfonološkim pravopisom; savjetuje ga, npr., Vatroslav Rožić 1904. godine u svojim “Barbarizmima u hrvatskom jeziku”, a tako i “Hrvatski pravopis” iz 1943. godine. Oblici tvrtci i tvrci različiti su pravopisni likovi istoga morfološkog oblika, oblika sa sibilarizovanom osnovom. Ako bismo i prihvatili sibilarizovanu osnovu (a mogli bismo analogijom prema: bitka > bitci, odgonetka > odgonetci, pripovijetka > pripovijetci, zagonetka> zagonetci), bila bi u pravopisnom liku tvrtci. Preostala normativna literature bilježi oblik tvrtki prema pravilu da imenice sa završetkom –tka (dakle, imenice ženskog roda a-vrste s nastavkom –a u nominativu jednine) nemaju sibilarizovanu osnovu, a među tim imenicama eksplicitno se navodi i tvrtka > tvrtki. Naravno, i tu ima odstupanja i dvostrukosti (bitki i bitci, odgonetki i odgonetci, pripovijetki i pripovijetci, zagonetki i zagonetci), ali imenica tvrtka nije među njima. I na kraju, može se zaključiti: imenica tvrtka u dativu i lokativu jednine nema sibilarizovanu osnovu, nego glasi: tvrtki. Genitiv množine može imati tri različita oblika: tvrdakā, tvrtkī, tvrtkā.