U Leksičkom Vremeplovu JU Gradska biblioteka Tivat (i) ove subote donosimo objašnjenje etimologije dvije riječi. Kako smo to uobičajili, jedna riječ je iz opšteg leksikona b/c/h/s jezika, a druga je bokeljski lokalizam. Ove subote to su porijeklo i smisao leksemâ bȉti ‘tući’ i kalȁt (se).
Leksem bȉti – starosrpsko бити (се), избити (се), набити, отьбити, отьбиати, ѹзбити ‘odagnati’, побити ‘pogaziti (zakletvu)’; popločati’, пробити ‘izbiti na površinu (kad je znoj u pitanju)’, разбити (се), разбои ‘razbojništvo; poprište bitke’, разбоиникь, сьбити ‘spojiti, objediniti’, ѹбити, ѹбои ‘ubistvo’, ѹбииство, ѹбиица – vodi porijeklo od praslavenskog *biti, bьjǫ. Uporedi: staroslavensko бити, makedonsko бие, bugarsko бѝя, slovenačko bíti, slovačko bit’, češko bíti, gornjolužičko bić, donjolužičko biś, poljsko bić, rusko бить, ukrajinsko би́ти, bjelorusko бiць. Praslavenski glagol *biti, bьjǫ izvodi se iz praindoevropskog korijena *bʰeiH-, čije je osnovno značenje [s obzirom na starovisokonjemačko bihal > njemačko Beil ‘sjekira’, grčko φῑτρός (fītrós) ‘deblo, klada’] izgleda bilo ‘udarati oštricom’ → ‘sjeći (drva); klati’. Tragovi te semantike prepoznaju se u srpsko-hrvatskom i drugim slavenskim jezicima, premda npr. u biti pečenicu (božićnu svinju), ruskom убить свиню к Рождеству taj očito već praslavenski spoj, vezan za izvorno paganski obred, ne podrazumijeva nužno klanje kao način žrtvoprinošenja (u nekim djelovima Srbije običaj je bio da se božićna pečenica ne ubija sjekirom, nego krupicom soli u čelo). I druga srpsko-hrvatska obrazovanja i značenja imaju paralele u drugim slavenskim jezicima: za ‘povrijediti, nažuljiti’ uporedi rusko dijalekatsko убой ‘modrica, znak povrede’, za ‘potući usjeve’ uporedi starorusko ѹби морозь, град уби́л урожáй. Za frazeologizme nabiti se ‘najesti se’, nabiti se nekome ‘nametnuti se u goste’ uporedi rusko набиться в гости; za zbijati šalu uporedi ukrajinsko dijalekatsko зби́ток ‘podsmijeh, sprdnja’ i bjelorusko dijalekatsko збiтки sa istim značenjem. U srpsko-hrvatskom jeziku, gdje se vokal ы (y) izjednačio sa praslavenskim i, došlo je do kontaminacije između praslavenskog *biti, bьjǫ ‘tući’ i praslavenskog *byti, bǫdǫ ‘biti, postojati’, tim prije što je od onog prvog pored praslavenskog *bijati postojao i praslavenski iterativ *bivati, tako da neknjiževni likovi kao ubívati ‘ubijati’ nisu istorijski neosnovani. To miješanje oblika i značenja prisutno je osobito kod glagola ȉzbiti, ȉzbijēm u značenjima ‘pojaviti se; pobaciti’. U obíjati (pragove/vrata) ‘obilaziti, ići svuda redom tražeći uzaludno’ možda je bilo ukrštanja sa praslavenskim *ob-iti ‘obići’.
Kalȁt (se) (u opštem leksikonu b/c/h/s jezika ‘spustiti se, sići; skinuti; izgubiti na težini’) vodi porijeklo od venecijanskog calàr ‘spustiti sa višeg na niže’. To venecijansko calàr refleks je latinskog calar ‘spustiti se’, što je, opet, posuđenica iz grčkog jezika koja izvorno glasi χαλάω (haláō) ‘zijevati’. U Dalmaciji ovaj leksem ima značenja slična kao u Boki Kotorskoj. U Betini na otoku Murter kalȁti (se) znači ‘spustiti (se), sići’, a kalȁti ‘skinuti zaperke sa paradajza’; kalâda je ‘jedno bacanje i izvlačenje mreže’, a kaladûra ‘mjesto gdje se tope mreže; jedno topljenje i dizanje mreže’. Na otoku Iž zabilježeni su perfektivni oblici glagola: kalȁti i kulȁti i imperfektivni oblici kalīvȁti, kulīvȁti u značenju ‘sići, spustiti, sniziti’, kao i imenice kalîvanje, kulîvanje, a takođe i glagol zakalȁti ‘opkoliti mrežom, okružiti mrežom’. Na otoku Murter kalȁti znači ’spustiti se’, a imenica kaladûra ‘jedno topljenje i dizanje mreže’. U Salima na Dugom otoku kalȁti je ‘spustiti, sići’. Na otoku Rivanj u zadarskom arhipelagu kalâti (se) znači ‘spustiti (se)’. Na Korčuli, pak, perfektivno kàlat znači ‘spustiti se’, a imperfektivno kalávat ‘spuštati se’.
Sa objašnjenjem etimologije neke nove dvije riječi – jedne iz opšteg leksikona b/c/h/s jezika i jednog bokeljskog lokalizma – vidimo se sljedeće subote.
LITERATURA:
- Marta Bjeletić, Jasna Vlajić-Popović, Aleksandar Loma, Snežana Pavlović – Priručni etimološki rečnik srpskog jezika, tom 1., A-J, Institut za srpski jezik SANU, Beograd 2023.
- Petar Skok – Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, vol.I, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1971.
