U Leksičkom Vremeplovu JU Gradska biblioteka Tivat (i) ove subote donosimo objašnjenje etimologije dvije riječi. Kako smo to uobičajili, jedna riječ je iz opšteg leksikona b/c/h/s jezika, a druga je bokeljski lokalizam. Ove subote to su porijeklo i smisao leksemâ bùnār i salamûra.
Leksem bùnār vodi porijeklo od turskoga pokrajinskog bunar. U pitanju je balkanski turcizam: uporedi makedonsko бунар, bugarsko бунàр, albansko bunár. Turska imenica je domaćeg turskog porijekla; lik bunar je dijalekatska varijanta kao i bɩnar, biŋar, buŋar, dok je standardni oblik pɩnar. Kao apelativ (zajednička imenica) bùnār je u srpsko-hrvatskom jeziku posvjedočen od početka XVII stoljeća; najprije 1614. godine kod hrvatskoga renesansnog pjesnika iz Zadra Juraja Barakovića, zatim i 1727. godine, ali se već od 1759. godine u turskim popisima pominje mjesto Alibunar u Banatu, zabilježeno u narednom stoljeću i pod posrbljenim imenom Алиина вода.
Salamûra (u opštem leksikonu b/c/h/s jezika ‘rasol, slana voda’) vodi porijeklo od venecijanskog salamora ‘slana voda koja se upotrebljava za čuvanje ribe, pečurki, maslinâ itd.’. U Dalmaciji ovaj leksem ima značenja slična kao u Boki Kotorskoj. Na otoku Murter salamȕra je ‘rasol’. Na otoku Iž salamȕra znači ‘slana voda, rasol’, a glagol salamȕriti ‘stavljati u salamuru’. U Salima na Dugom otoku salamȕra je ‘rasol, slana voda od osoljenih sardelâ’. Na otoku Rivanj u zadarskom arhipelagu salamȕra je ‘vrlo slana voda’. Na Korčuli, pak, salamûra znači ‘slana voda, rasol’.
Sa objašnjenjem etimologije neke nove dvije riječi – jedne iz opšteg leksikona b/c/h/s jezika i jednog bokeljskog lokalizma – vidimo se sljedeće subote.
LITERATURA:
- Marta Bjeletić, Jasna Vlajić-Popović, Aleksandar Loma, Snežana Pavlović – Priručni etimološki rečnik srpskog jezika, tom 1., A-J, Institut za srpski jezik SANU, Beograd 2023.
- Petar Skok – Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, vol.III, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1973.
